A ako ste mislili da su poremećaji prehrane samo ženski problem grdno ste se prevarili. Sve više muškaraca traži pomoć stručnjaka, i to ne samo zbog prekomjerne tjelesne težine, nego i drugih poremećaja
Ako ste mislili da su poremećaji prehrane samo ženski problem: grdno ste se prevarili. Sve više muškaraca traži pomoć stručnjaka, i to ne samo zbog prekomjerne tjelesne težine, nego i drugih poremećaja. Jedan od njih je Adonisov kompleks: dakle opsesija mišićima koja može biti patološka, jer čovjek vjeruje da mu mišići nikada nisu dovoljno veliki. Postoji i fitnessomanija, odnosno ovisnost u vježbanju, potom ortoreksija, prevelika okupiranost zdravom hranom. O svemu tome ovaj će se vikend razgovarati na prvom međunarodnom kongresu o muškim poremećajima hranjenja Men have it too: koji se od četvrtka do nedjelje održava u Zagrebu.
A među brojnim psihijatrima, internistima, fizijatrima, kineziolozima i nutricionistima koji će govoriti o ovoj zanimljivoj temi je i gošća RTL Direkta. Ona je nutricionistica u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, Maja Žanko.
Možda se dosad nisu usudili ili im je bilo neugodno, ali sve više muškaraca traži pomoć stručnjaka.
“Definitivno se javlja sve više muškaraca koji traže pomoć i mi smo zaista sretni što su se i muškarci okuražili tražiti pomoć. Međutim, smatramo da još uvijek trebamo podizati svijest o tome dam muškarci imaju pravo patiti, plakati i tražiti pomoć.”
Jedan od četvero ljudi s poremećajima prehrane su muškarci?
“Tako je, prije je to bilo jedan naprema sedam-osam, a sada je zapravo svaka četvrta oboljela osoba muškarac”
Ne priča se puno o tome da su muškarci opsjednuti tijelom. Ne žele biti mršavi nego mišićavi?
“Postoji ova grupa muškaraca koja želi biti mršavija, koja je možda sklonija debljanju međutim najveći broj muškaraca koje negdje susrećemo su muškarci koji pate jer nemaju dovoljno velike mišiće. To bismo mogli nazvati obrnutim oblikom anoreksije koju kod žena jako dobro poznajemo”
To se zove Adonisov kompleks?
“Žele izgledati toliko lijepo kao Adonis da ih i Afrodita poželi”
Postoji i nešto što se zove fitnessomanija? To je drugačije od Adonisovog kompleksa?
“Zapravo je negdje u kombinaciji. Osobe koje boluju od Adonisovog kompleksa provode jako puno vremena u teretanama vježbajući, promatrajući se u ogledalu do razine da nemaju život do razine opsjednutog vježbanja i promatranja mišića i često u kombinaciji s ortoreksijom gdje pažljivo biraju svoje namirnice”
Ortoreksija je opsjednutost zdravom hranom. U kojoj mjeri to postaje loše?
“Želimo se zdravo hraniti, voditi brigu o zdravlju. Međutim, to kod osoba s ortoreksijom to prelazi u opsesiju. Osoba razmišlja samo o tome kada će i što jesti, ne razmišlja ni o čemu drugome i ako pojede nešto što nije zdravo ima ogroman osjećaj krivnje”
Adonisov kompleks. Kada je trenutak kada je to previše?
“Kada provodimo previše vremena u teretanama, nemamo vremena, život, nemamo vremena za svoje bližnje, idemo u kino i nosimo svoje kutijice za hranu. To definitivno nije normalno”
Koji je najčešći poremećaj s kojim muškarci dolaze kod vas?
“Najčešće koji imaju debljinu, ali je ta debljina posljedična kompulzivnom prejedanju ili emocionalnom jedenju. To je u zadnje vrijeme u velikom porastu. debljinu smo dosad liječili više vježbaj, manje jedi. Ali, kod većine ljudi problem je unutarnji koji osobe rješavaju tako da jedu prevelike količine hrane, jedu ih na kompulzivan način, da bi se utješili, da bi umrtvili osjećaje…”
Na koji način se poremećaji rješavaju?
“Liječenje poremećaja hranjenja je dugotrajno i u našoj klinici imamo multidisciplinaran pristup. Osim uvođenja zdravih životnih navika, pomažemo ljudima da zavire u sebe i to nazivamo psihoterapijom koja je dugotrajan proces liječenja”
Na kongresu imate svakakve govornike. Piše i da su poremećaji hranjenja u velikoj mjeri prisutni kod pripadnika LGBT zajednice?
“Otkrit ćemo to na kongresu, ne znamo zašto ima više oboljelih. Spekulira se s time da je povezano s manjinskim stresom koji proživljavaju osobe u toj zajednici”
Na koji način ohrabriti muškarce da potraže pomoć?
“Želim reći muškarcima da imaju pravo tražiti pomoć, nije ništa loše ako plaču, podijele svoju patnju s bližnjima ili ako dođu na kongres i čuju nešto o svojoj patnji. Ženama je postalo lakše pričati o našoj patnji dok muškarci još to vješto skrivaju”, prenosi Danas.hr.
