Armeo, Amadeo, Pablo – oni su dio robotske obitelji od sedam članova koji pomažu u rehabilitaciji djeci s teškoćama. Kroz sedmotjedni ciklus prošlo ih je više od 350
Desetogodišnja Elena rođena je s cerebralnom paralizom.
Elena Vukojević dolazi iz Zaprešića i na pitanje je li joj teško odgovara: “Malo je”.
Najdraže su joj igrice. Kroz igrice vježba. Robot težak tonu i 300 kilograma pomogao joj je u pet tjedana koliko je ovdje. I bit će još dva tjedna, jer terapija traje sedam tjedana.
“Može hodati, ali kratko, treba joj pomoć. Treba joj pomoć i u školi. Treba asistenta. Ima pomagala, štapove koji joj pomažu zbog sigurnosti. Najveća želja joj je da hoda i da pleše kao svaka curica”, kaže majka Nataša Vukojević.
U odnosu na klasičnu terapiju postoje prednosti. Uz igru to je i veliki broj ponavljanja pokreta u istom uzorku.
“Vidimo lijep rezultat, puno bolje se drži, puno je stabilnija. Ljepši su ti koraci. Obrazac pokreta je puno bolji. Vidimo neke konkretne rezultate, a radimo i mjerenja na početku i na kraju”, kaže Dominik Šarić, radni je terapeut u Specijalnoj bolnici Goljak.
Pomaci se vide kod Dmitra i Vire. Oni su osmogodišnji blizanci iz Ukrajine.
“Za vrijeme ove terapije njihova tijela su ojačala, imaju bolju koordinaciju. Naravno, terapija s igricama im pomaže da ostvare bolji rezultat”, govori s ponosom njihova majka Svetlana Budzieieva.
Kroz igrice se vježba snaga, koordinacija i brzina. Uključena su djeca od 4 do 18 godina iz cijele Hrvatske.
“U ovoj prostoriji su roboti za grubu motoriku ruke Armeo i za finu motoriku Amadeo. Pacijenti se mijenjaju za robote. Dnevno imaju tri terapije po 45 minuta, ovisno o potrebama mijenjaju robote”, pojašnjava Andrea Capar radna je terapeutkinja u Specijalnoj bolnici Goljak.
Postoji i lista čekanja. Od prvog pregleda do uključenja čeka se i 9 mjeseci. Dok se djeca igraju terapeuti paze na njihovo držanje i svaki pokret.
“Svako dijete koje ima poteškoću u određenom položaju i na određenoj strani tijela – tu stranu tijela radimo. Ja konkretno pazim koja mu rukica ide u zrak, pa da više radi s desnom rukom. Potičemo dijete da prolazi iznad svojih mogućnosti kroz igru”, kaže Mirela Pajić, radna terapeutkinja u Specijalnoj bolnici Goljak.
Vrijednost svih robota je 700 000 eura, a plan je u budućnosti nabavljati nove.
“Najljepši pomak mi je bio kada je majka rekla nakon robotike da je dijete prohodalo. To je jedan skok koji se treba čekati nekoliko ciklusa. Osobno najdraži trenutak mi je kad je djevojčica iz Drniša provozila tricikl”, kaže Ivana Kern, Ravnateljica Specijalne bolnice Goljak.
Svaki dan s robotima i terapeutima radi 16-oro djece. Kroz četiri godine do danas robotsku rehabilitaciju prošlo je njih više od 200, piše Danas.hr.
