Horor „Ono“ (It) trenutno je najveći svjetski filmski hit, a trendovima se priklonila i riječka kino-publika koja je proteklog vikenda pohrlila u kina provjeriti kakve je kvalitete posljednja filmska adaptacija kulnog romana Stephena Kinga
On se zove Pennywise, izvana izgleda kao običan smiješni klaun u raskošnom šarenom kostimu, no onima koje opsjeda donosi nemiran san, užase iz najgorih noćnih mora i naposlijetku – smrt.
Pennywise je kultni antijunak jednog od najpoznatijih romana „kralja horora“ Stephena Kinga koji je već jednom ekraniziran u obliku popularne tv-serije iz 1990. godine, a sada je dočekao i visokobudžetnu holivudsku adaptaciju s potpisom argentinskog redatelja na radu u Hollywoodu Andyja Muschiettija koji je znalcima poznat po kultnom hororu „Mama“ iz 2013. godine.
Pennywise, ovdje u tumačenju Billa Skarsgårda, sina poznatog švedskog glumca Stellana Skarsgårda, osvaja ovih dana i svjetska kina, a na matičnom američkom tržištu proteklog vikenda film je porušio mnoge rekorde – „Ono“ je u prva tri dana prikazivanja u kinima utržio čak 123 milijuna dolara čime je postigao najbolje „otvaranje“ na američkom tržištu u rujnu, najbolje jesensko otvaranje ikada i najbolje otvaranje za jedan horor s prikazivačkim predikatom R (film zabranjen za maloljetnike bez pratnje). Dodatna 62 milijuna dolara stiglo je s međunarodnog tržišta (UK, Rusija, Australija, Brazil…) a film se tek treba početi prikazivati u Meksiku, Švedskoj, Francuskoj, Argentini, Njemačkoj, Italiji…
Prije od spomenutih zemalja film je protekloga vikenda mogla pogledati hrvatska publika koja je također pohrlila vidjeti Pennywisea, dijelom sigurno znatiželjna i zbog prošlogodišnje medijske histerije koja je pratila „klaunove koji u mraku straše i proganjanju ljude“; a trendovima se priklonila i riječka publika koja je pohrlila u kina pogledati film koji je trenutno najveći svjetski kino-hit.
A „Ono“ je film kojeg vrijedi pogledati! Klasična je to Kingova priča o maloj (malograđanskoj) sredini gradića u saveznoj državi Maine. Zajednica se usplahiri nakon što se u Derryju (svakih 27 godina) pojavi iskonsko Zlo, ovoga puta oličeno u Pennywiseu, „plešućem klaunu. “Ono” je u svojim temeljima „priča o odrastanju“: u središtu Kingove pažnje je družba predadolescenata koja u atmosferi vršnjačkog nasilja, nerazumijevanja okoline i zlostavljanja u obitelji spas pronalazi u međusobnom uvažavanju, povjerenju i prijateljstvu što im naposlijetku omogući da pobijede zastrašujuće Zlo koje na javi manifestira njihove strahove iz podsvijesti.
No Kingova i Muschiettijeva poruka je više nego jasna, humana i dobrodoška u ovome svijetu koji nas okružuje: samo pravo prijateljstvo i zajedništvo s bližnjima može nas „spasiti“, i donijeti nam životno ostvarenje i zadovoljstvo. Nikakav Klaun, malograđanština ili društvena nepravda neće nas u tom slučaju omesti na putu do ostvarenja životnih snova.
Možda će tek malo razočarani ostati ljubitelji „krvavog horora“, jer je u Kingovu romanu i Muschiettijevu filmu užas prikazan više kroz nagovještaje i simboliku no kroz „odsijecanje udova“, premda u filmu ima i takvih trenutaka.
Svi koji su proše godine zavoljeli sjajnu televizijsku seriju „Stranger Things“ bit će oduševljeni i ovim filmom, a ovoga puta možemo utješiti i roditelje – mame i tate, slobodno pustite klince na ovaj film, jer „Ono“ – usprkos čudovišnoj pojavi klauna Pennywisea – donosi, posebno mladima, niz humanih i dobrodošlih poruka o vrijednosti prijateljstva i međusobnog uvažavanja mladih.
