Slatka Simona je prvi hrvatski erotski triler
Slatka Simona – ova lijepa djevojka prva je hrvatska AI ljepotica. Nije stvarna, ali stvarne su poruke koje dobiva u inbox na svom Instagramu. Upravo se time bavi film koji Simona promovira: strastvenim porukama i osjećajima prema ljudima koji možda uopće ne postoje.
Junaci filma Slatka Simona rade kao animatori na seks chatu, oni preko interneta zavode i šalju svakojake poruke pod lažnim identitetom Slatke Simone. Sve dok se jedan klijent ne uplete preduboko: Simoni počne opsesivno slati poruke i poželi stvarnu vezu s njom. Seks, laži, internet, golotinja, turbofolk, svega ima u novom filmu koji u kinima počinje igrati za tri dana, a za koji redatelj Igor Mirković kaže: “Kad me ljudi pitaju kakav mi je taj novi film, ja ne znam što bih rekao nego – potpuno različit od bilo čega što sam radio, a možda i bilo čega što ste na našem jeziku gledali.”
Gosti RTL Direkta kod Mojmire Pastorčić bili su redatelj filma Igor Mirković i glumica koja igra glavnu ulogu Maja Jurić.
Mojmira: Zanima me Igor po čemu je ovo drukčiji film od svega što smo do sada gledali? Je li to zato što je erotski triler i to još nismo imali?
Mirković: To je prva reakcija kad su ljudi čitali scenarij i sad kad gledaju film, kažu, to izgleda potpuno različito od onoga što se obično očekuju kad idu gledati naše filmove. Erotski, to je možda malo, kako bih rekao, prezačinjeno, ali da on vodi u tamnu stranu. On vodi u dijelove ljudskog mozga koje obično ne otkrivamo, nego ih se obično skriva u našim inbox.
Ali i to je kao erotski triler označio distributer ili?…
Mirković: Oni su našli da je ta odrednica najbliža onome što će gledatelje usmjeriti što da očekuju. Ima elemente trilera svakako. Film se događao ja kažem, to je film koji se događa u vremenu pornografije i turbofolka. Pa onda valjda sve to i jest na kraju, premda mislim da ga nije toliko lako precizno žanrovski smjestiti.
Ako sam dobro shvatila, Maja, ima i golotinje i seksa. Znam da živiš u Francuskoj, ne znam što onda očekuješ, kakva će biti reakcija na to u ovoj konzervativnoj Hrvatskoj?
Jurić: Pa mislim da nismo više toliko konzervativni. Ja mislim da će reakcija biti sasvim okej. Mislim, pored te neke golotinje i seksa, ja mislim da je to u suštini više jedna ljudska priča koja govori o usamljenosti, o nekome tko je odstranjen od društva, o nekome tko nema stvarni ljudski kontakt. I nekako mi se čini da je to više srž priče i baš me zanima što će gledatelji misliti o tome.
Ali nekako mi se čini da to što si sada opisala, to je zapravo taj trenutak u kojem živimo. Jako velik broj ljudi zapravo danas na taj način pronalazi partnere. Je li tako?
Mirković: Apsolutno. Ja mislim da taj film govori o važnim stvarima. Mi smo zapravo krenuli tu priču smo zaključili da se usuđujemo ići u to upravo zato jer nam se čini da govorimo o važnim stvarima. On se bavi, dakle, svijetom prodaje seks sadržaja. On se bavi prekaljenim radnicima koji tamo rade i pišu te poruke, šalju poruke kao da su oni te zavodljive djevojke. On se bavi virtualnim ljepoticama koje u ovom slučaju igra Maja. Ali govori o nečem drugom, govori zapravo o tom svijetu u kojem smo povezani svi sa svima, a zapravo nismo si blizu.
Taj lik koji ti igraš lik je slatke Simone. Dakle, to je taj lik u koji se taj neki čovjek opsesivno zaljubljuje, premda ona zapravo ne postoji.
Jurić: Pa ona postoji i ne postoji. Ona postoji u stvarnom životu kao jedna mlada djevojka koju je on nekada sreo, koju je sreo nekoliko puta, pa je na osnovu njenog lika stvorio taj imaginarni lik slatke Simone, a istovremeno slatka Simona itekako postoji u stvarnom svijetu jer iza tog kompjutera sjedi jedan stvarni čovjek koji piše stvarne riječi, koji piše svoja mišljenja. Tako da u suštini ta slatka Simona zaista postoji. Samo što sam je ja utjelovila onoliko koliko sam mogla. Na način da, na način na koji se SAD… Da, da bude virtualna.
Zanimljivo je gledala sam danas slike na Instagramu. Tu dolaze prave poruke. O tome je zapravo film, zaljubljivanje u nešto što ne postoji.
Mirković: Ovo je zapravo neki epilog filma. Kako se tehnologija vrtoglavo mijenjala dok smo mi radili, od trenutka kad smo mi napisali scenarij, do sada se već dogodila ta jedna velika nova stvar, a to je umjetna inteligencija. Mislim da ti naši radnici više neće uskoro to raditi, nego će to raditi umjetna inteligencija. I onda smo zbog toga mi odlučili napraviti korak dalje, a to je napraviti ženu koja je po opisu nalik glumici i koja je zapravo – znači ovo nikad nije vidjelo fotoaparata, nikad nije vidio grafičkog softvera, ovo je sve napravio AI. I šta se onda događa? Onda kreću poruke ljudi, Premda vi, ako malo pažljivije pogledate, vidite da piše da je to film. Ali onda kreću inboxi: Lijepa si, Draga si, slatka si, pošalji fotografije, ovo ono… I ja mislim da je to jedna igra u kojoj ljudi možda čak i ne žele biti razuvjereni.
Majo, što je bilo možda najzanimljivije, neki najizazovniji trenuci snimanja ovog filma.
Jurić: Iskreno temperature. Ovaj film moram priznati, snimali smo jako puno zimi. Simona je često oskudno obučena, tako da za mene to uvijek predstavlja dosta izazovno neki faktor. Biti dosta oskudno obučena, temperature se kreću oko nule, a snima se 6, 7, 8 sati, tako da su to dosta izazovne stvari. A mimo svega toga ekipa je bila divna. Igor je divan redatelj. Imali smo jednu jako divnu neku kreativnu suradnju, tako da na tom planu nismo imali neke velike izazove.
Zanimljivo je sad kada je spominjao ove radnike koji pišu, a koje će sada zamijeniti umjetna inteligencija – ti si zapravo upoznao čovjeka koji je bio ta SMS prostitutka. To mi je odlična priča.
Mirković: Da, to je bila inspiracija za film. Ja sam upoznao čovjeka koji je to radio, da bi onda kraćim istraživanjem shvatio da je takvih ljudi bilo zapravo dosta. U jednom vremenu razvoja tehnologije, takve su firme očito zvale i ovoga. Uglavnom su to bili jadni studenti koji su onda zarađivali neku sitnu lovu time da su slali te poruke. I onda, ja sam upoznao barem četiri osobe koje su to radile i to su sve vrlo normalni ljudi kad ih vidite. Vi ih ne možete nikako povezati s bilo kakvom vrstom seks industrije. To su ljudi koji rade druge poslove. Ovaj kojeg sam ja upoznao je nastavnik njemačkog u školi ne.
U to vrijeme je bio student. I on je, dakle, radio u firmi koju su držali Njemci u Zagrebu. I on je slao poruke za njemačko tržište jer je znao njemački i drugi ljudi koji su radili tamo su također znali njemački. I onda je to meni bilo dosta ovako simptomatično za vrijeme današnje da su SMS prostitutke negdje na siromašnijim rubovima Europe, a klijenti su u bogatim zemljama i bogati klijenti misle da se dopisuju s djevojkom iz susjedstva, a dopisuje se s muškarcem na siromašnoj periferiji.
Interesantno je samo za kraj. Vidjela sam da si rekao da si napravio pravo istraživanja za ovaj film, da si išao i u turbo folk klubove, pa da se tvoj vlastiti sin pitao za tvoje mentalno zdravlje: ‘Tata, jesi poludio?’
Mirković: Otprilike, da. Ja sam zamislio da naši likovi slušaju tu muziku. Ja nisam jako iskusan po tom pitanju i onda sam skupio nekoliko hrabrih prijatelja i krenuli smo na turneju zagrebačkim klubovima. Dojmljivo iskustvo je tada bilo i onda smo poslije skladali tu muziku, što je bilo najzabavnije iskustvo koje sam ikad radio, piše Danas.hr.
