Život piše priče, i to kakve! Mladi Riječanin Deni Čop (20) svira harmoniku, član je austrijskog “alp-polka-rock benda” i s njime je šest mjeseci boravio u Kini!
S Denijem smo razgovarali u Rijeci nakon njegova višemjesečnog izbivanja iz rodnog Kvarnera.
Deni, dakle tolika ljubav prema glazbi, ljuibav zbog koje ste već tako mladi proputovali “pola svijeta”?
Poziv Igora Radivoja-Mrvice prihvatili ste bez razmišljanja?
“Iggy Stone & Alpenrocker” pod vodstvom Igora Radivoja renomirani je austrijski bend koji broji zavidnih 36 godina postojanja. Sviraju po cijeloj Europi i svijetu a tradicionalno svake godine putuju na turneju u Kinu te kroz šest mjeseci odsviraju preko 100 koncerata u 20 gradova. Kako bih to mogao odbiti?”
Kakvu glazbu Kinezima sviraju “Iggy Stone & Alpenrockeri”?
“Glazba koji sviramo je raznovrsna – od globalno popularnog pop-rocka do alpskih polki koje su poznate i popularne i na našem Kvarneru. Ali bend ima i vlastite, autorske pjesme! Kinezi obožavaju tu raznovrsnost – na koncerte stižu u zaitsta velikom broju, uvijek se traži koja ulaznica više!”
Kako ste osobno doživjeli takvu veliku novost i promjenu u vašem životu!
Što nam možete reći o Kini, kako ste doživjeli tu ogromnu zemlju toliko egzotičnu nama Europljanima?
– Ljudi me često pitaju o životu u Kini, kako to sve izgleda, kakav je način života, gradovi, transport… Moji dojmovi nakon šest mjeseci provedenih u Kini su fantastični! Kina je stvarno predivna zemlja s bezbroj mogućnosti. Ljude bih čak najbolje mogao usporediti s Riječanima – izrazito ljubazni, gostoljubivi te uvijek spremni pomoći bez obzira otkud dolaziš!
Narod je to bogate povijesti i kulture no ipak idu ukorak s vremenom. Način života je ubrzan što je velika razlika od života u Rijeci gdje ljudi puno više uživaju u malim stvarima. Ipak je život u “gradu koji teče” specifičan i ima tu svoju čar…”
Kako vam se dopala kineska kuhinja?
“Omiljeno pitanje svih koje poznajem! Probao sam dosta toga i svidjelo mi se. Hrana je ponekad dosta začinjena, osjeća se razlika između kineske i mediteranske kuhinje, ali sve u svemu nije onako kako neki interpretiraju. Za mene, svakako palac gore!!
Šest mjeseci na drugom kraju svijeta dugo je razdoblje u životu mladog čovjeka. Je livam ipak nedostajala Rijeka?
“Naravno, nedostajala mi Rijeka, bilo je izuzetno teško odvojiti se od mog Kvarnera, dragih ljudi te uobičajenih stvari koje su me vezale za naš grad. Ponosan sam i sretan što sam čitav dosadašnji život proveo uz pogled na more, uz šum valova te onog originalnog ‘ČA’… ”
Ne moramo onda ni pitati – zasigurno ste Rijeku i Kvarner hvalili Kinezima gdjegod ste stigli?
“Uvijek kada bi me netko pitao o kraju iz kojega dolazim, s ponosom bih govorio o Rijeci. Pripovijedao sam o povijesti grada, našem nogometnom klubu HNK Rijeci te pokazivao Kinezima fotografije koje su plijenile pažnju ljudi.Gdje god se nalazio, uvijek u sebi nosim stih ‘Se lipote čuda svita nisu sjena kraja mojga’. Kako bi se reklo, kratko i jasno. Sretan sam što se vraćam svojoj obitelji i prijateljima koji su mi ujedno najveća podrška, ali ostajem vječiti dužnik Igoru Radivoju i svim članovima benda što su mi omogućili da im se priključim.
Foto: Privatni album