Premijera triler opere Tosca u režiji intendanta riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca Marina Blaževića pobudila je veliki interes Riječana, premijera predstave bila je rasprodana nekoliko dana prije.
U opisu predstave stoji: „U svakom od tri čina naše „Tosce” gledat ćete tri različite predstave „Tosce”, tri različita načina njezine moguće inscenacije. Prvi čin izlet je u tradicionalni operni historicizam, ne bez romantične ironije. Onoj tvrdokornoj opernoj publici konačno smo priredili pogled na ljepotu kazališnog slikarstva i „povijesnih”, dapače „autentičnih” kostima.Drugi čin sudar je s trendom tzv. „osuvremenjivanja” odnosno „aktualizacije” dramske radnje neke opere i njezina prijenosa odnosno „prijevoda” u prostor i vrijeme, dakle društveni i politički kontekst kojemu se literarni, ali i glazbeni tekst određene opere više ili manje, no neizbježno, odupire. Mjesto radnje drugog čina naše „Tosce” je Zagreb.“
Vrijeme radnje – recimo, jesen 1941. Pokušajmo zamisliti susret Ante Pavelića (Scarpije) i Zinke Milanov (Tosce)! Kako bi izgledala hrvatska povijest da je Zinka Kunc umjesto u Metropolitanu te jeseni gostovala u Zagrebu, da se nakon (zamišljene!) izvedbe „Tosce” u tadašnjem Hrvatskom državnom kazalištu stjecajem okolnosti našla u uredu Ante Pavelića i u čvrstoj namjeri da spasi sebe i život svojeg ljubavnika (zamislimo nekog slikara tih dana, naravno protivnika ustaškog režima) – nožem ubila „Scarpiu”?
Evo i fotografija koje će bar malo dočarati atmosferu s riječke premijere.
Foto: Goran Kovačić/PIXSELL
