Čovjek kojeg zovu balkanskom muzičkom senzacijom, glazbenik i student novinarstva Jakov Jozinović gostovao je u RTL Direktu
Sjećate li se Jakova Jozinovića? U RTL-ovu showu Zvijezdice nastupio je kao dvanaestogodišnjak, a već tada su i publika i žiri ostali zatečeni njegovim iznimnim vokalom. Sedam godina poslije, prerastao je u glazbenu senzaciju kakva se rijetko viđa.
Najveću mu je popularnost donijela interpretacija Olivere Đorđe Balaševića. Do sada je otpjevao i brojne hitove Čolića, Gibonnija, Graše i drugih poznatih regionalnih umjetnika. Svojim izvedbama osvojio je cijelu zemlju, a njegovi videosnimci na društvenim mrežama prelaze milijun pregleda. Bez teškoća puni dvorane diljem regije — primjerice, pet je puta rasprodao beogradski Sava centar, a zagrebačku Tvornicu uspio je “zatvoriti” za samo deset minuta. Sve to postigao je još prije objave svoje prve autorske pjesme, prenosi Danas.hr.
Što fali novinarstvu?
Apsolutno ništa. Samo mi je Bog podario glas pa sam ipak morao tome dati prednost.
Aha, znači ne vidiš se da jedan dan radiš kao novinar?
Možda ako ostanem bez glasa postanem stvarno novinar, odnosno više me zanimao neki PR i marketing medija, ali ja mislim da bih poprilično dobro išao i kao novinar. To ćemo sad ustanoviti.
Je li se ti na neki način čudiš ovome što ti se događa?
Apsolutno. Zato što ovo nije nešto što se događa svaki dan, pa u neku ruku čak nije ni prirodno, a jednako tako sve ove stvari koje su mi se podarile u smislu koncerata i brojki… Čovjek stvarno ne može na to biti spreman jer to nije prirodan broj. Tako da, definitivno se čudim svemu ovome.
Prije recimo pola godine si bio totalno nepoznat. Danas rasprodaješ koncerte, imaš više od milijun pregleda na svaki video na TikToku. Kako ti se život promijenio, kako je izgledalo prije, a kako sada?
Ma ja zapravo cijeli život ovo radim i ništa u tom smislu nisam promijenio. Promijenilo mi se to da puno sad više ovo živim i da ja zapravo to sad na puno ozbiljnijoj razini radim i da zapravo ljudi prepoznaju ovo sve što ja radim.
I da te ljudi prepoznaju na cesti.
Da, to je velika promjena.
Proročki je rekla Maja Šuput da nemamo ni jednu tinejdžersku zvijezdu, treba nam netko za kim će curice vrištati. Vrište li (za tobom)?
Pa i vrište. Evo, pozvat ću te na svoj koncert pa ćeš i vidjeti sama.
Znači, cure su većina publike na koncertu?
Jesu, i ja uvijek kažem da su cure pokretač cijele glazbene industrije.
Primijetila sam zanimljiv fenomen, dosad sam to doživjela samo kad mi je Baby Lasagna dolazio u goste. Taj dan i danas jako puno ljudi me zvalo, jel mogu doći, jel možeš dobiti potpis, jel mogu dobiti kartu za koncert. Svjestan si da je pomama?
Vidim da se događa, ali ne mogu biti ful svjestan. Baš mi je fascinantno to danas kad si mi rekla mi je baš bilo… O kome to pričaš.
Imaš prvi koncert u Zagrebu svoj ove nedjelju. Prodao si za 10 minuta karte?
Da, da bi saznali na kraju da je prodan u tri. Što je još luđe.Rasprodali smo Tvornicu kulture koja je bila zapravo velika moja želja. Tvornica kulture je predivan prostor i jedva čekam taj koncert jer smo poprilično ozbiljno se pripremili za njega. Baš će biti poseban od svih. Ovo što ste vidjeli dosad, bit će puno posebnije.
Dosta sam gledala tvojih nastupa i stvarno su izgledali dobro. Danas mladi slušaju trap, slušaju cajke. Otkud ti onda izvodiš neke stare balade?
Zato što je to glazba koju sam ja odmalena slušao i glazba na kojoj sam odrastao. To su pjevači zapravo u koje sam se ugledao i meni je nekako logično da se to pjeva. To je dio mene. Nisam ja jednog dana došao i bio kao – mogao bih pjevati Ćolića, možda bude viralno. Ja živim za njegovu glazbu i živim za takav glazbeni put i za takav stil.
A što ti slušaš?
Danas mi je u slušalicama bila moja pjesma koja je izašla. Ja zapravo slušam od A do Ž. Dakle, ja slušam od Josipe Lisac do Mijač do The Weekenda do Robbie Williamsa. Slušam sve.
Je li ti se možda javio Čolić ili Grašo da nešto prokomentiraju s tobom?
Nije, ali za Čolića sam čuo da čovjek zna tko sam ja i tu sam se ja ukopao.
Ajde, sredit ćemo da ti se Grašo javi, mislim da bi to bilo u redu. Zanimljivo je da si cijeli uspjeh postigao prije nego što si uopće objavio svoju prvu pjesmu. To se dogodilo tek danas. Je li to onda neki smjer koji se može očekivati i dalje?
Smjer u smislu da je ozbiljna glazba, da. Jako puno smjerova će dobiti u smislu žanrova. Ja mislim da stvarno publika koja me zna da nije ni spremna ni svjesna kakve sam im sve žanrove i stilove spremio. Ali namjerno smo išli sa ovom pjesmom jer je ova pjesma po meni stvarno ozbiljna pjesma i mislim da je postavila standarde i prikazala ljudima da sam ja spreman raditi ozbiljnu glazbu i imati svoju glazbu, a ne samo tuđu.
Lijepo se etablirati pjevajući tuđe.
Apsolutno, meni je to najljepše iskustvo. Ja ne vidim nikakav problem u tome. Uvijek ću biti pjevač koji će barem određeni dio svog koncerta raditi s tuđim obradama pjesama jer toliko ljepote vidim u tuđim pjesmama i toliko se u njima pronalazim da nekad pomislim stvarno da su moje.
Rekao si ako ostaneš bez glasa, bavit ćeš se novinarstvom. Primijetila sam da si malo promukao, radi li ti to probleme ili ne?
To je uvijek bilo tako. I ne radi probleme. Ja mislim da radi, ali na kraju ispadne uvijek da ne radi.
Znači li to da ćeš u nedjelju ujutro piti sirova jaja i što sve ne za glasnice?
Apsolutno ne, u nedjelju ću se probuditi najobičnije.
Nemaš neke rituale?
Stvarno nemam. Volim se družiti s društvom i prijateljima i bendom u backstageu i volim drage ljudima oko sebe prije koncerta da se svi smijemo. Bitno mi je samo da sam opušten.
Imaš li tremu?
Ne. Imao sam veću tremu kad sam radio manje koncerte, kad sam radio zabave u Zagrebu, užasno mi je trema bila. Sad mi je puno manje što je fascinantno.
A reci mi koji je najveći koncert, koliko tisuća ljudi si dosad imao ispred sebe?
Mislim da je definitivno Podgorica kad smo radili jer je bilo nekih šest-sedam tisuća ljudi.
Ti si iz Vinkovaca i sada živiš u Zagrebu. Nisi išao svojim Vinkovcima?
Nisam išao svojim Vinkovcima, to je moj najdraži, najljepši i najstariji grad. Nisam još godinu dana tamo i dođem kad god stignem. I evo jedva čekam se vratiti opet za Božić, ako ne i prije.
Idemo sad malo na ova brzopotezna pitanja. Trap ili cajke?
Trap.
Metal ili punk?
Punk.
Hajduk ili Dinamo?
Pa gotov sam Mojmira. Stric je igrao za Hajduk, idemo dalje.
Oliver ili Balašević?
Oliver mi je najdraži. Pa onda Balašević.
Rozga ili Severina?
A Severina možda malo.
Beatlesi ili Stones?
Beatlesi.
Burek sir ili meso?
Sir.
