U ponedjeljak, 16. ožujka, napustio nas je Diego Kernel, pjevač benda Mrtvi kanal
Najdorađeniji band iz tzv. Drugoga riječkog vala u pet godina djelovanja, između 1979. i 1983. trajno je obilježio riječku rock-scenu žestokim punkerskim eskapadama u kojima su čvrsto inkorporirani socijalni tekstovi. Premda zadojeni juvenilnom rebelijom, članovi Mrtvog kanala precizno su oslikavali licemjerje komunističkog društva iz jasne perspektive radničke klase. Pjesme „Menza“, „Protekcija“ ili „Smiješna djeca“ rijetki su primjeri detaljnog detektiranja svakidašnjice osiromašene za nesmetanu potrošnju struje, benzina, kave ili čokolade. Forte njihova repertoara, skladba „Samo tijelo“, još je korak dalje jer anticipira rat kao svakodnevicu.
Na pozornici je Mrtvi kanal meo sve pred sobom. Pjevač Diego Kernel bio je jedna od kultnih osobnosti scene, a njegova karizma rasla je sa svakim nastupom banda. Basisti Lary Njegovan, Igor Modrić, Željko Rebić, Odisej Pauković, i te bubnjari Voljen Zupčić, Aldo Trešnjić, Aco Savić i Davor Horvat, svaki na svoj način držali su stameni ritam na kome je gitarist Goran Vrkić mogao istresati svoje rifove.
Kasetno izdanje koje su 1983. podijelili s grupom Grč bio je svojevrsni labuđi pjev Mrtvog kanala. To raritetno izdanje temelj je albuma „Prošlost i budućnost“ (2008.) kojim se napokon na doličan način dokumentira jedinstvena furioznost banda koji je na zasadima punka uspio odnjegovati autentičnu zvučnu kulturu.
