‘Što se sve dešavalo i još dešava u ovim našim krajevima i kakva je muzika koja dominira, dobro je da uopće postoje novi rokenrol bendovi’, poručio je Gile
Kultni beogradski bend Električni orgazam koncertno će obilježiti 30 godina albuma ”Distorzija” nastupom u Tvornici kulture 30. rujna 2016. Dan nakon Zagreba, u subotu, 1. listopada 2016. grupa će nastupiti u riječkom Pogonu kulture. Tim smo povodom popričali s njihovim frontmenom Giletom.
Za početak, što možemo očekivati u Tvornici? Hoćete li se bazirati na prva dva albuma ili pripremate nešto drukčije od uobičajenog?
Ne, nećemo, ovo je godišnjica Distorzije i svirat ćemo cijeli taj album, zapravo po prvi put cemo odsvirati sve pjesme sa tog albuma. To nikad do sad nismo uradili i po tome će ti koncerti biti jedinstveni. Naravno, pošto naš koncert traje oko dva sata, bit će tu i drugih značajnih pjesama iz različitih perioda, od prvog albuma pa na dalje.
U jednom ste intervjuu rekli da, ako postoji neki kontinuitet u karijeri grupe, onda je to taj kontinuitet promjene. Koliko ste se svih ovih godina pokušali promijeniti? Eksperimentirali sa žanrom jeste, no jeste li poželjeli izaći iz te psihodelije ili vas to definira?
Pa nismo se mi svjesno trudili da se mijenjamo, to je jednostavno nešto što se samo po sebi događa. Mi se samo nismo trudili odupirati se tim promjenama već smo ih prihvaćali. Generalno puštamo da se stvari odvijaju same od sebe i ne trudimo se da imamo zadatke, striktne planove i da ih se držimo. Da, možda ta nit psihodelije prosijava kroz sve naše faze, ali ni to nije svjesno, jednostavno je tako ispalo. Ali i to je stalno drugačije korišteno, na primjer nije isto kako je to korišteno na Lišće Prekriva Lisabon ili na Distorziji.
Kakva je bila beogradska alternativna scena u vrijeme kad ste počinjali, jeste li sanjali da ćete dan danas nastupati?
Bila je onakva kakva je bila, nije na meni sad da to tumačim, a i dosta se ljudi time već bavilo. Vjerovatno je kod mene postojala ta neka želja da to bavljenje muzikom potraje, ali nisam bio siguran hoće li tako i biti. U skladu sa tim nisam se previše bavio razmišljanjem o tome nego sam se bavio stvarima koje su bile trenutno aktualne.
Koliko ste puta bili na rubu rastanka i jeste li uopće imali takve trenutke?
Da, naravno da je bilo više takvih kriznih trenutaka, bend postoji 36 godina i to je dug period u kome je bilo i uspona i padova, što je sasvim normalno, po meni. Nisam baš brojao koliko puta se to dešavalo, ali bilo ih je.
Koliko su vas financije mučile tijekom glazbene karijere i jesu li uopće? Od sponzoriranja svoje glazbe do samog življenja svojih privatnih života uz pomoć novca kojeg zaradite glazbom?
Svašta nas je mučilo tijekom tih 36 godina, baš kao što se to dešava svakom ljudskom bit će tu tijekom njegovog života, rokenrol muzičari nisu izuzeti iz toga. Dio tih muka su povremeno bile i financije, jednostavno nema ovdje ničega zagarantirarnog i sigurnog, u našim životima i karijeri, ali tako je baš svakom čovjeku na ovom svijetu, sigurnost jednostavno ne postoji, baš zbog te stalne promjene koja je dio naših života. Ja to prihvaćam kao neminovnost i nešto što se ne može izbjeći.
Tko je ‘Debela djevojka’?
Ta pjesma je posvećena Sonji Savić, kao što i pise na unutarnjem omotu Distorzije. Nastala je u jesen 1984. u periodu kad sam se intenzivnije družio sa njom, a inspiracija je bio njen strah da će se ugojiti i postati debela. Meni je to bilo interesantno pa je tako nastao i tekst te pesme. Naravno, kao što sad znamo Sonja nikad nije bila debela, tako da se zapravo radilo o bezrazložnom strahu. Mi ljudi smo često ispunjenim takvim bezrazložnim strahovima, to je jako zanimljivo i tema koju treba istraživati.
Kolika vam je hrvatska publika i gdje ste najbolje kod nas primljeni? Postoji li neka anegdota s obožavateljima koju pamtite?
Uh, bilo je mnogo anegdota, ne mogu sad da ni jednu posebno da izdvojim. Također ne znam ni koliko imamo publike, bilo gdje, pa ni u Hrvatskoj. Ono što znam je da tradicionalno dobro prolazimo po većim gradovima kao što su Zagreb, Rijeka, Split itd.
Mislite li da će budizam kao religija utjecati na vašu glazbu i novo stvaranje?
Mene religija uopće ne zanima. Ono što me zanima je sistem vježbanja i razvoja vlastitog uma koji je Buda ponudio. Taj razvoj mentalnih sposobnosti svakako utječe na pojedinca u smislu poboljšanja njegove egzistencije, znači dolazi do izvjesnih promjena na mentalnom nivou. Pošto je um ili duh taj koji stvara i komponira (mislim sasvim sigurno to nije noga, ruka, nos ili koji drugi dio tijela), onda je logično zaključiti da je izvjesno da će biti promjena u svemu čime se taj um bavi, pa i na kreaciju ili stvaranje nove glazbe.
Slušate li neke nove, mlađe bendove na regionalnoj sceni i ako da, možete li dati preporuku?
Jako slabo, nisam baš u toku. Godinama nisam čuo nešto što bi me baš uzbudilo. Posljedica te situacije je da sam pomalo digao ruke od istraživanja novih bendova. Čujem po nešto i ima bendova koji su ok, ali uglavnom to mi nije toliko uzbudljivo kao neki stariji bandovi, tako da ne bih nikog posebno izdvojio. Što se sve dešavalo i još dešava u ovim našim krajevima i kakva je muzika koja dominira, dobro je da uopće postoje novi rokenrol bendovi, tako da bi tu situaciju svakako pozdravio.
Kristina Trupeljak
Foto: Facebook (Električni orgazam)
