JEDAN OD NAJVEĆIH: S pet godina je dobio usnu harmoniku, ljeti nije volio nastupati i nakon rata nikad nije otišao pjevati u Srbiju

Idi na originalni članak

Oliver Dragojević jedini je glazbenik s ovih prostora koji je napunio i Royal Albert Hall, ali i Operu u Sydneyju. Njegove pjesme živjet će još godinama

Oglas

Jutros u 5 sati u splitskoj bolnici umro je Oliver Dragojević (OVDJE). Jedan od najpoznatijih hrvatskih glazbenika izgubio je bitku za život. Oliver je bolovao od karcinoma pluća koji mu je dijagnosticiran u kolovozu prošle godine, nekoliko tjedana nakon što mu je pozlilo na sprovodu Remija Kazinotija.

Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. u Veloj Luci na Korčuli, prenosi Tabloid.hr.

Oliveru je, kada je imao pet godina, otac Marko kupio usnu harmoniku, koju je svirao tijekom cijelog života. Na Korčuli je proveo velik dio svog djetinjstva, a školovanje je nastavio u Splitu gdje je pohađao glazbenu školu. Prvo je učio svirati na klaviru, a nakon toga na klarinetu i gitari. U Splitu je završio Srednju glazbenu školu.

Šezdesetih godina prošloga stoljeća se kao pjevač i orguljaš pridružio grupi “Batali”. Prvi nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. s pjesmom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio postaju Split.

Festivalski debut imao je na Splitu 1967. godine na želju Zdenka Runjića. Oliver je trebao nastupiti s pjesmom “Picaferaj”, skladbom koja nažalost nije ušla u finale večeri, ali je zato do danas ostala zapamćena kao jedna od Oliverovih prvih pjesama. Nakon doživljenog neuspjeha Oliver je sljedeće četiri godine nastupao po raznim klubovima, donosi Tabloid.hr.

Na kratko se vrijeme pridružio Trubadurima, nakon čega je pjevao u grupi More, u kojoj je pjevala i Meri Cetinić.

1975. ponovno uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem kada je nastupio s pjesmom, “Galeb i ja”. Suradnja između Olivera i Runjića smatra se jednom od najuspješnijih suradnji na ovim prostorima. Spomenuta pjesma označila je početak dugogodišnje suradnje dva velika glazbenika.

To je vrijeme kada su nastajale pjesme kao što je “Molitva za Magdalenu”, “Oprosti mi pape”, “Vjeruj u ljubav”, “Skalinada” i “Malinkonija”.

Njegove hitove gotovo je nemoguće nabrojati, a jedini je čovjek s ovih prostora koji je uspio napuniti navjeće svjetske dvorane, odnosno Carnegie Hall u New Yorku, L’Olympia u Parisu, Royal Albert Hall u Londonu i Sydney Opera House.

Njegovi koncerti su gotovo uvijek trajali najmanje tri sata, a uspio je pet dana zaredom rasprodati i koncertnu dvoranu Lisinski.

Nakon rata u Hrvatskoj, unatoč milijunskim ponudama , odlučio je da više nikada neće pjevati u Beogradu. Osim toga bio je poseban i po tome što ljeti, kad većina njegovih kolega ima najviše posla, on je radije birao otići u voljenu Vela Luku, uživati na brodu i loviti ribu.

U privatnom životu više od četrdeset godina bio je u braku sa suprugom Vesnom. Ima i tri sina, Dinu i blizance Davora i Damira. Oliver je postao i djed, a to je bila uloga kojoj se silno veselio.

“Svoju unučad jednako volim”, isticao je uvijek ovaj glazbeni velikan.

U rujnu 2017. godine Oliveru Dragojeviću je dijagnosticiran tumor . Pjevač je odmah krenuo na kemoterapije. Tražio je privatnost kako bi se mogao posvetiti borbi protiv opake bolesti.

Borio se Oliver kao lav. Činilo se da je bolje, no ipak bolest je bila jača.

Zbogom gospodine Oliver, vaša glazba ostat će s nama zauvijek.

Vijesti.hr
Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

Exit mobile version