Zoran Šprajc i RTL Direkt opet nižu brojne nominacije za medijske nagrade. Razgovarali smo s njim o karijeri, izazovima te prestižnim nagradama i nominacijama, ali i velikom profesionalnom projektu koji ga čeka ove godine.
Zoran Šprajc najpoznatiji je i najpopularniji hrvatski televizijski voditelj, novinar i urednik. Gledatelji ga prate svakog tjedna u RTL Direktu već sedmu godinu, a osim zbog britkog jezika, cijenjen je i zbog svojih komentara u kojima govori ono što većina građana misli.
Stoga ne čudi i ovogodišnja nominacija za TV voditelja godine medijske nagrade Zlatni Studio. A RTL Direkt nominiran je za najbolju TV emisiju za dvije medijske nagrade – Zlatni Studio i Večernjakovu ružu!
Šprajc je u velikom intervjuu za RTL.hr otkrio vrijeđaju li ga dežurni komentatori s društvenih mreža, misli li da je ikad pogriješio te na kakvom novom projektu za 2022. godinu radi!
Za početak, kako ste?
Odlično, počinje sezona nagrada, nominirani smo u svim medijima koji ih dodijeljuju, u gotovo svim kategorijama tako da bolji početak godine ne možemo poželjeti.
Ove godine nominirani ste u kategoriji za najboljeg TV voditelja, a RTL Direkt u kategoriji za najbolju TV emisiju, znače li vam te nominacije i nagrade?
Naravno da znače, i to jako mnogo znače! Bez obzira što ih neprestance ubiremo svih sedam godina zaredom, nagrada i nominacija se ne možemo zasititi jer bi to značilo da smo se zasitili svoga posla i naših gledatelja. A od toga smo još jako daleko, pogotovo moji mladi i uspjeha gladni suradnici.
Što je po vama, općenito, najveća nagrada za jedno televizijsko lice, je li to gledanost, feedback koji dobivate od gledatelja ili upravo te nagrade?
Jedno bez drugog ne ide, nagrade su samo materijalizacija povjerenja, gledanosti i uspjeha koje imamo kod gledatelja. Uostalom jedne godine se i može dogoditi da gledatelje zavedeš i kao novo lice osvojiš neku nagradu, ali ako taj uspjeh potvrđuješ iz godinu u godinu, onda nije riječ o kratkotrajnom emotivnom bljesku, nego o dugoj i stabilnoj vezi koju imaš s gledateljima.
Aktivni ste na društvenim mrežama, čitate li komentare svojih pratitelja?
Imam više od 330.000 pratitelja koji se na nekim temama očituju i s po tisuću komentara i lagao bih kad bih rekao da ih stignem sve pozorno pročitati, ali obavezno preletim da vidim kakve su reakcije i što oni sami misle o nekoj temi. Nerijetko baš komentari gledatelja mogu otvoriti neku novu temu ili drugi aspekt priče.
Ako naletite na nekakvu kritiku, može li vas povrijediti?
Ne može jer sam već predugo prisutan i izvrgnut javnosti i javnoj kritici pa smatram da je ona danas samo još jedan neizostavni dio posla. A one osobito primitivne i vulgarne uvrede uopće ne doživljavam jer bih to značio da doživljavam i primitivne i vulgarne ljude, a oni ne zaslužuju da ih se doživljava. Uostalom, javne osobe i TV lica koja se ne mogu nositi s takvim kritikama ili uvredama, ovim se poslom onda ne bi trebali ni baviti.
S druge strane, kritike koje su konstruktivne i dobronamjerne rado pročitam, nad njima se nekad i zamislim a često i uvažim.
Biti javna osoba znači da ćete ponekad pročitati i nešto loše o sebi ili da će pojedinci kopati po vašem privatnom životu iako ga vi rijetko stavljate u fokus. Kako se nosite s time?
Nema razloga da ne pročitam nekad i nešto loše o sebi, pa ne mogu me svi baš voljeti, nit bi to bilo dobro jer se ne bavim ovim poslom da bi me svi ljudi voljeli, takvi koji tome teže obično postižu da ih ne voli nitko. Uostalom, kao i svi drugi, imam svojih mana i slabosti i bilo bi iluzorno očekivati da u današnjem medijsko-društvenom kozmosu, gdje smo svi izvrgnuti svima moje mane ostanu nezapažene.
Naravno da to nije uvijek lako podnijeti, svi smo tašti i osjetljivi na svoju sliku u javnosti, ali dok mi ne diraju obitelj, mogu to podnijeti.
Ponekad se upustite u javnu raspravu na društvenim mrežama s ljudima koji su poznati javnosti, ali zastupaju stavove drugačije od vaših. Zašto je, po Vama, važno odgovoriti na takve ‘online’ prozivke pa, usudila bih se reći, ponekad i provokacije?
Moja majka i mnogi bližnji često mi u takvim prilikama znaju reći uobičajeno dobronamjerni savjet “Ma pusti budale, bolje se s njima ne petljati..”
Ali ako svi pustimo budale i prepustimo im igralište zdravog razuma, javnog prostora i politike, budale će uskoro početi određivati pravila a mi ćemo stajati sa strane i čuditi se kako nas je sve manje i manje… a ako se ja neću uhvatiti u koštac s budalama, tko će, jer budimo iskreni za to ipak trebaš malo biti i budala.
Biti opinion maker je, pretpostavljam, u nekim situacijama teret jednako kao i privilegija, jeste li se ikad pitali – jesam li pogriješio?
To se pitam gotovo svakodnevno, ali stvarnost i događaji mi gotovo svakodnevno govore da sam bio u pravu. Iskreno, nekad bi mi bilo draže da sam pogriješio u procjeni ili kritici i da su stvari bolje nego što se čine, ali nažalost nisu. Društvo, politiku i javne poslove preuzima sve više šarlatana, morona konformista i oportunista. Kao Hrvatska s takvima nećemo baš daleko dogurati, ali kao pojedinci sigurno hoćemo, od Irske do Amerike.
Postoje li trenuci u vašoj karijeri za koje kažete ‘e ovo mi je najbolji trenutak’ i ‘ovo mi je najgori trenutak’? Žalite li zbog čega?
Priično sam siguran da moj najbolji trenutak, ali i moj najgori trenutak još nisu došli. I cijela karijera i svaki dan na poslu mi se zapravo događa u tom očekivanju da se jedan ili drugi trenutak tek trebaju dogoditi, možda baš danas ili sutra. S jedne strane, to donosi stres, strah, nervozu i opsesivno kompulzivan odnos prema poslu a s druge strane energiju, strast, pozitivu i sreću jer sreća je najveća dok se čeka.
I naposljetku, imate li neke nove planove i ciljeve s RTL Direktom ili osobno za godinu pred nama?
O da, 2022. će za mene profesionalno biti posebno izazovna, možda i najizazovnija dosad. Nakon RTL Direkta, s kojim sam postigao sve što se u televizijskoj karijeri može postići i osvojio sve što se može osvojiti, došao je red na novi programski projekt koji bi kao svojedobno i RTL Direkt trebao biti nešto potpuno drugačije u našem Informativnom medijskom prostoru. Ne mogu još otkrivati detalje, ali opet je riječ o projektu koji će biti prilagođen mome uvrnutom pogledu na ljude i aktualne događaje, ali mnogo zahtjevnijem nego što je to Direkt. Izuzetno me veseli, ali me istodobno i prilično plaši jer je teren nepoznat i vjerojatno prepun mina, ali vrijeme je da se krene dalje i da se pomakne još jedna granica. Uostalom, ja sam od onih koji će radije poginuti u jurišu nego uvenuti u sigurnom zaklonu, kaže Zoran Šprajc za RTL.hr.
