U prvoj epizodi treće sezone podcasta NA KAUČU gostuje intendant riječkog kazališta Marin Blažević
Blažević, koji ima izuzetno zanimljivu profesionalno biografiju, možda i nije uvijek na „dobrom“ glasu, pa tako neki kažu da je hladan i distanciran, neki da je konfliktan, drugi pak kažu da je genijalac i posvećen otac.
I dok je veliki broj intervjua Blažević dao na temu kazališta, politike, provokacija, financija, rjeđe ga se može čuti i vidjeti u osobnijem izdanju.
Vedrani Lisici pričao je o sebi kao „nemogućem“ u kazalištu, u mlađim danima, o tome što bi volio promijeniti na sebi danas, je li ga bilo strah za vrijeme „talačke krize“ u kazalištu, prije par godina; tko su njegove osobe kojima se jada i povjerava, u čije cipele bi rado uskočio, je li ikad pomišljao odigrati nešto umjesto nekog glumca s kojim nije bio zadovoljan i koliko često poželi dati otkaz.
No osim toga, dotakli su se priče o tome da je Blažević u stvari miljenik ministrice kulture, te o špekulacijama o mogućoj poziciji intendanta zagrebačkog kazališta.
Blažević je, bez dlake na jeziku, u svom stilu, kritizirao nedovoljnu progresivnost i estetiku ansambala zagrebačkog kazališta, dok za riječko kazalište tvrdi da je čak i u mandatu Nade Matošević Orešković, kojoj osobno nije sklon, bilo daleko suvremenije od ostalih nacionalnih kazališta.
Emotivno je progovorio o odnosu s pokojnom Mirom Furlan i nevjerici što je više nema.
Gdje je puklo s Frljićem i u kakvom su odnosu danas? Može li se zamisliti na poziciji ministra kulture i još puno drugih tema pogledajte u ovotjednoj epizodi NA KAUČU:
