Od oko 150 uzvanika, njih petnaestak, uz jednog sa zaštitnom maskom, pristalo je lizati tradicionalnu norvešku drvenu žlicu, kojom se umjetnik Siniša Labrović odlučio narugati samokontroli i podložnosti autoritetima koje su kroz epidemiološke mjere zbog koronavirusa došle do izražaja u društvu
Sinoć je u pulskom Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli otvorena izložba Kolekcija suvremene umjetnosti Marino Cettina, a otvaranje je bilo upriličeno kontroverznim performansom svjetski poznatog konceptualnog umjetnika Siniše Labrovića.
“Zajednička žlica”, kako naziv sugerira bila je središte zbivanja u kojem je pred otprilike 150 uzvanika, petnaestak najhrabrijih, čak i jedan sa zaštitnom maskom, pristalo lizati tradicionalnu norvešku drvenu žlicu, unatoč sve većem broju oboljelih u Hrvatskoj, od čega je dvoje baš u Puli. Glas Istre javlja kako je Labrović zamolio ljude da se prije lizanja žlice poredaju u obliku obrnutog slova “u”, bez “ušica” koje aludiraju na ustaštvo. Istina, prije početka “razmjene sline” naglasio je kako uzvanici mogu odbiti sudjelovati u performansu.
Izrugivanje epidemiji i propisanim mjerama
No, čak i uz odbijanje većine, umjetnički događaj koji je ogolio najintimniji događaj između dvije osobe, izazvao je provokaciju, šok, gađenje, ali i moguće preispitivanje samokontrole i podložnosti autoritetima, koji kroz mjere nastoje “postrojiti” građane, naročito u doba epidemije koronavirusa, kojoj se Labrović ovime na neki način i izrugivao.
Siniša Labrović je javnosti postao poznat na Dan antifašističke borbe 22. lipnja 2000., kada je u rodnom Sinju na tamošnjem spomen-obilježju zavijao rane partizanke i ranjenika. Zbog toga mu je Crkva zaprijetila da, unatoč diplomi nikad neće dobiti posao učitelja. To se i ostvarilo, pa je Labrović otišao u Berlin u kojemu i danas živi i stvara provokativne performanse.
Pažnju je privukao 2005. godine multimedijalnim umjetničkim projektom Stado.org, u kojem su ovce bile sudionice reality showa, izazvavši tada medijsku pozornost svih uglednijih svjetskih medija.