Točno devet minuta na travnjaku na ovosezonskoj prvenstvenoj premijeri trebalo je mladom ofenzivcu Rijeke Šimunu Butiću za prvi seniorski pogodak u dresu Rijeke kada je riječ o službenim utakmicama, a kojim je stavio točku na “i” 500. HNL pobjede našeg kluba.
– Osjećaj je fenomenalan. Postići prvijenac pred Armadom je nešto posebno i doista se osjećam sjajno. Slavlje? Zabio sam pred Armadom pa sam ostao slaviti s njima, rekao je Šimun Butić koji je još od prve službene utakmice za Rijeku, u posljednjem kolu prošle sezone protiv Slaven Belupa, dobio dobru konekciju s riječkom publikom.
– Na onoj prvoj utakmici sam osjetio da publika voli mladog igrača koji se trudi i zalaže, drago mi je što su to u meni prepoznali, a ja ću se potruditi da im priuštim što više radosnih trenutaka.
Butiću je za seniorski prvijenac trebala 41 minuta (27 protiv Slaven Belupa, pet protiv Corvinula i devet protiv Lokomotive) što vjerojatno nije mogao ni sanjati uoči ljetnih priprema.
– Nisam baš očekivao da će se prvijenac dogoditi ovako brzo, ali svakako sam se tome nadao. Vjerujem u sebe, našao sam se u prilici pa nisam puno razmišljao što treba učiniti.
Butić po svojim fizičkim karakteristikama ispunjava sve zahtjeve modernog nogometa, a brojke sprinterskih dionica već sada su mu na razini najjačih svjetskih liga. Kada tome doda mirnoću u igri, koja će neupitno doći s iskustvom, nema dvojbe da njegovo vrijeme tek dolazi.
– Kada su treninzi dobri onda se sve to isplati i vrati. Želja mi je nastaviti tako, dobro raditi na treninzima, pružati što trener od mene očekuje i zabijati golove. Akcija za pogodak? Razmišljam da uvijek moram završiti u kaznenom prostoru i nadati se lopti. Ovaj put sam imao sreće, lopta je došla baš do mene, u pravi trenutak da poentiram.
Pozitivne reakcije s tribina nakon utakmice su se prelile u svlačionicu gdje su Šimunu čestitali trener i suigrači.
– Svi su bili sretni zbog pobjede i mog pogotka, odmah su čestitali što mi puno znači za samopouzdanje i da me potaknu za više. Morat ću ih malo počastiti zbog prvijenca, ha, ha… Od koga su bile ostale čestitke? Najviše njih od obitelji. Imamo grupu u kojoj me dočekalo više od stotinu poruka. Posebno mi je drago što me tata došao gledati na utakmicu i što sam postigao pogodak.
Pogodak protiv Lokomotive je arhiviran, u mislima Šimuna i suigrača je već Elfsborg i europski ispit.
– Nadam se da će biti puno navijača i da će nam pomoći u našem cilju da izborimo grupnu fazu Europske lige. A ja se nadam da ću igrati, možda se ponovo naći u nekoj prilici za postići pogodak. Ali samo da izborimo prolaz dalje, nebitno tko će biti strijelac, zaključio je Šimun Butić.
