O iskustvima švedskog modela borbe protiv koronavirusa govori Said Gaćanin, liječnik u domu zdravlja u Stockholmu
U borbi protiv koronavirusa jedna je stvar svim zemljama zajednička, a to je borba za očuvanje zdravstvenog sustava i smanjenje pritiska na medicinsko osoblje. Ljude koji su na prvoj liniji obrane i bez čije pomoći bi broj mrtvih u svijetu bio višestruko veći, na sve se načine želi zaštititi kako bi mogli nesmetano obavljati svoj posao.
Iako ima ponešto drukčiji pristup pandemiji, i Švedska je svjesna važnosti funkcioniranja bolnica, domova zdravlja, ambulanti… Upravo zato svim pacijentima koji imaju blage simptome zaraze savjetuju da ostanu kod kuće. Ako im se stanje pogorša i osjete tegobe poput teškog disanja, savjet je da nazovu najbližu zdravstvenu ustanovu gdje će im dati sve informacije i eventualno ih smjestiti u bolnicu.
Oni kojima se pacijenti najčešće prvima obraćaju su liječnici opće prakse. Jednog od njih posjetili smo u domu zdravlja u predgrađu Stockholma. Kao i u Hrvatskoj, na ulazu u dom postavljeni su dezinficijensi uz poruku da se ruke moraju dezinficirati odmah nakon ulaska te da se obvezno drži distanca od dva metra.
“Morate li kašljati, kašljite u lakat. Nakon korištenja WC-a, perite ruke vodom i sapunom minimalno 20 sekundi, a nakon toga ih dezinficirajte”, dodaje se u poruci.
Doktor Said Gaćanin, koji radi u spomenutom domu, vrlo je cijenjeni liječnik u Švedskoj u koju se doselio iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine 1992. godine. Zanimala su nas njegova iskustva i mišljenja vezana uz aktualnu svjetsku pandemiju.
‘Nisu na vrijeme zabranili posjete domovima’
Kakvo je vaše mišljenje o švedskom pristupu borbi protiv Covida?
Mislim da je jako dobar, a jedini je problem što nisu na vrijeme zabranili posjete domovima za starije. To je, po mome mišljenju, glavni razlog zbog kojeg je broj umrlih bio razmjerno velik. Nakon što su proveli mjeru zabrane, stvari su se počele smirivati.
Čuju se i teorije da su virus u domove unijeli honorarci koji rade u više njih istovremeno?
Ne vjerujem da je zbog toga. Problem je bio u kašnjenju koje sam već ranije spomenuo.
U kolikoj se mjeri promijenio vaš način rada od početka pandemije?
Ne rukujemo se, više peremo ruke. Dezinficiramo i prostor nakon svakog pacijenta što nam prije pojave Covida često i nije padalo na pamet.
‘Virus je puno manji od pora na maski’
Što mislite o nošenju maski? Pomažu li?
Ja sam generalno protiv maski. Recimo, ako dođete kod mene zbog proljeva, ja vam neću dati lijekove koji proljev zaustavljaju, već one koji će poticati vaš organizam da izbaci agense iz sebe, proljev je obrambeni mehanizam. Obrambeni mehanizam je i kašalj – ako bakterije i virusi pokušavaju ući kroz dišne puteve, čovjek kašlje da bi to izbacio. Ako imamo masku i kašljemo u masku, sve to ponovno udišemo. Mislim da to baš i nije dobro. Bolje bi bilo da, ako kašljete, kašljete u lakat i držite distancu. Virus ne može prijeći s mene na vas ako smo dovoljno udaljeni i tu se zapravo onda i završava njegov prijenos.
A što je s mjestima na kojima distancu nije moguće držati?
Šveđani su jako disciplinirani, ako im se kaže da drže razmak od metar i pol ili dva, oni to poštuju. Oni izbjegavaju gužvu, ako vide previše ljudi u autobusu, neće ući. Ovdje svi znaju da se razmak mora držati. Upitno je koliko maska može zaustaviti prijenos ako nismo na distanci jer virus je puno manji od pora na maskama. Mi ovdje imamo odjel gdje primamo ljude s Covidom, ali i drugim infekcijama. Ja nikad tamo nisam koristio onu “vojničku opremu” s gas maskama. Stavljao sam vizir jer mislim da je to dovoljna zaštita. Ako bih uočio da netko kašlje, stavio bih i jednu medicinsku masku.
‘Ne znam zašto se svijet toliko boji’
Jeste li od početka pandemije bili u Hrvatskoj ili u nekoj od susjednih zemalja? Možete li usporediti situaciju u Švedskoj s onom u našem okruženju?
Bio sam u puno zemalja, između ostalog i u Hrvatskoj, Češkoj, Austriji, Srbiji i BiH. Velike su razlike. Primjerice, u Češkoj je ljetos sve izgledalo slično kao u Švedskoj. Na Balkanu je drukčije, kod nas se dolje sve mistificira, iskreno, i mene su tamo ljudi uplašili. Evo, našao sam jedan roman iz 1942., zove se “Pismo starog đavola mladom đavolu”, vrlo je indikativno da se odnosi i na današnju situaciju. Pročitat ću vam ulomak: “Mladi đavo starog pita kako je mogao toliko duša odvesti u pakao. Stari odgovara – zahvaljujući strahu. Onda mladi kaže – dobro učinjeno, čega su se ljudi bojali, rata, gladi…? Stari mu kaže ne, bojali su se bolesti. Mladi ga onda pita od čega su umirali i je li postojao lijek. Stari odgovara da su bili bolesni, umirali su i postojao je lijek, no oni su pogrešno vjerovali da je život jedino što pod svaku cijenu trebaju zadržati. Prestali su se grliti, družiti, pozdravljati, prekinuli su sve što je ljudsko. Nestalo je novca, izgubili su poslove, bili su uplašeni za živote iako nisu imali za kruh. Slijepo su vjerovali svemu što čuju i ukinuli su svoju slobodu, svijet se pretvorio u veliki koncentracijski logor. Učinili su sve samo da bi preživjeli jedan dan, oni nisu živjeli, oni su umirali. Bilo mi je lako uzeti njihove proklete duše.
Mislite li da će se ova situacija okončati cjepivom?
Ne znam zašto se svijet ovoga toliko boji, ljudi umiru i od obične gripe. Mislim da je to sve predimenzionirano. No, moram reći da sam i ja bio uplašen. Primjerice, kad sam došao u BiH, čuo sam da je umro čovjek star 42 godine, poznavao sam ga. Nakon mjesec dana doznao sam istinu. On, kao i njegovi roditelji bili su zaraženi, ali dok su otac i majka pili čajeve i odmarali, on je svaki dan išao na posao. Nakon pet dana izgubio je snagu, otišao je u bolnicu, ali tada je već bilo prekasno. Kod svake infekcije čovjek treba slušati ono što mu poručuje organizam. Treba odmarati, po potrebi uzeti antibiotike i eventualno kortikosteroide. Primijetio sam da se kod nekih zaraženih stvaraju ugrušci u krvi, lijekove za to imamo. Gotovo svi moji pacijenti koji su bili zaraženi Covidom ostali su živi jer su dobivali lijekove protiv zgrušavanja krvi, antibiotike…U Švedskoj su ljudi umirali jer im često nisu davali nikakve lijekove. Neki su dobivali morfij… Pa ne može se čovjek od toga izliječiti.
‘Lijekovi se trebaju dati na vrijeme’
Imali ste, dakle, pacijente zaražene Covidom. Jesu li to bili stariji ljudi, ljudi srednje dobi…?
Raznorazni, od mlađih do starijih. Umro je samo jedan pacijent kojeg su meni poslali nakon devet dana liječenja u drugoj ustanovi gdje mu nisu davali nikakve lijekove. Ne znam zašto su tako postupili. Čovjek je bio zdrav, imao je 87 godina. Njegova žena ima 90 godina i bolesna je. Preživjela je jer je dobila antibiotike i lijekove protiv zgrušavanja krvi. Lijekovi se trebaju dati na vrijeme, ne smije se čekati. Neki ljudi imaju asimptomatske zaraze, znam za slučaj iz BiH gdje je žena imala samo malo otežano disanje. Kad su je slikali na rendgenu, zaključili su da ima upalu pluća. Odmah je dobila antibiotike i izliječila se. S druge strane, mladić od 28 godina iz Goražda umro je jer su ga liječnici pet puta vratili kući i nisu mu dali nikakav lijek.
Mislite li da ćemo ubrzo imati učinkovite lijekove za sve zaražene Covidom?
Postoje i danas, samo trebamo znati kako ih koristiti, a mislim da već sada puno više znamo nego na početku pandemije. Imamo i antibiotike koji sprječavaju sekundarne infekcije jer virus očito u tolikoj mjeri kod nekih oslabi organizam da mu onda i bakterije mogu naštetiti.
‘Na Balkanu se uvijek pretjeruje’
Je li, dakle, panika oko korone zaista pretjerana?
Mislim da jest, pogotovo u BiH i susjednim zemljama. Gledajte, kad netko u Bosni dobije salmonelu, to je tamo kao izvanredno stanje, čovjeka odmah šalju na intenzivnu. Dođete li vi ovdje kod mene i ustanovim vam salmonelu, poslat ću vas kući gdje ćete se liječiti. Ako vam se jave komplikacije, uvijek me možete ponovno nazvati. U dosta stvari na Balkanu se pretjeruje. Mislim da sve to malo moramo smiriti i educirati ljude o osnovnim stvarima, a to su higijena i distanca. Neće doći do pomora čovječanstva.
Net.hr