RIJEKA – ABERDEN 0:3 (0:1)
Rijeka, Stadion Kantrida. Gledatelja 7000.
Strijelci: 0:1 Considine (38), Pawlett (52), McLean (75)
RIJEKA: Vargić, Tomečak, Samardžić, Lešković, Leovac, Bradarić (Močinić), Radošević (Bezjak), Tomasov (Kvržić), Moises, Sharbini, Balaj.
ABERDEEN: Ward, Logan, Taylor, Considine, Shinnie, Jack, McGinn, Pawlett, Godwillie, Quinn, Hayes.
Smrknuto je i tužno bilo lice predsjednika uprave riječkog prvoligaša Damira Miškovića u svečanoj loži Stadiona Kantrida tijekom i po završetku utakmice s Aberdeenom koja je okončana slavljem škotskog doprvaka 0:3. Europski put europske Rijeke ove godine okončat će se već na prvoj stepenici, u drugom pretkolu Europske lige, što je svakako ogroman neuspjeh za klub koji je u protekle dvije sezone igrao u skupinama tog istog natjecanja. Kantridom su tako proteklih jeseni prodefilirale momčadi Lyona, Betisa, Seville, Feyenoorda, Standarda iz Liegea…(bez poraza Rijeke na Kantridi!) priuštivši navijačima nezaboravne dojmove i užitke zbog fantastičnih izvedbi riječkih nogometaša.
Što se promijenilo u nekoliko mjeseci, praktički nakon jedne polusezone? Ukratko – igrači više nisu „gladni“. I to je sva istina. Ne može se reći da se nije pokušavalo, da se nije željelo, ali to nije ona ista želja kao u vrijeme kada se igrač bori za svoje „ime“ na europskim travnjacima. Pola igrače ove momčadi mislima je negdje daleko od Kantride, izazovi prijelaznog roka očito su prevelika kočnica u glavama koje bi trebale biti skoncentrirane isključivo na izvedbu na terenu.
I nismo hteli biti zloguki proroci, no nekako nam je sve mirisalo da bi škotska momčad – ni po čemu izuzetna i nedajbože bolja od bilo koje od ovih gore nabrojanih europskih momčadi s kojima je Rijeka igrala ranije – mogla na ovaj način otići iz Rijeke. S nikakvom posebnom igrom, čistim „radničkim“nogometom, s karakterističnim otočkim nabacivanjima i traženjima udaraca glavom, iskoristivši darove Riječana.
Prvi, nakon još jednog od nebrojenih Vargićevih „plivanja“ nakon ubačaja iz kornera gdje Considineu stvarno nije bilo teško „podmetnuti“ glavu i uputiti loptu u praznu mrežu; drugi nakon istina dvojbene situacije (ofsajd?!) ali još jedne Tomečakove neopreznosti i „spavanja“ gdje mu je igrač utrčao ispred njega i glavom pospremio jednu loptu iz srca šesnaesterca (?!) uputivši ju neobranjivo u mrežu.
A treći gol nož je u leđa Keku, Miškoviću i svima drugima koji brinu o strateškim stvarima u klubu – totalno bezvezno poigravanje obrane i jedno nasumično ispucavanje lopte koja se potom kao „svijeća“ spušta u 16 metara gdje ju jedan neometani škotski igrač dodaje drugom neometanom škotskom igraču koji volejem „zakucava“ loptu u mrežu.
Jedine dvije prave prilike Riječani su imali na samom početku i kraju utakmice. Oba puta dodavač je bio Leovac, u 8. minuti uputio je oštru prizemnu loptu na drugu vratnicu gdje ju je dočekao Tomasov i snažnim udrcem s nekoliko metara gotovo „raspolovio“ vratnicu. U drugom slučaju, u 81. minuti na isti je način uposlio Bezjaka čiji udarac nakon uklizavanja završava u tijelu vratara Warda.
I da, kad spominjemo vratara, recimo da je mladi Ward, na posudbi u Aberdeenu iz Liverpoola (!), bio doslovno na svakoj visokoj lopti upućenoj u njegov šesnaesterac. S druge strane, Vargićev hendikep u istim situacijama nije otklonjen niti nakon, eto, nekoliko njegovih sezona u bijelom dresu.
Što će se dogoditi nakon ove blamaže protiv škotskog doprvaka? U uzvratu će Riječani možda malo popraviti dojam, nakon toga slijedi rasprodaja igrača, a u klubu će se svim snagama baciti na dovršenje strateških logističkih projekta.
Možda to večeras svi ne shvaćamo, ali možda je to i najbolji razvoj situacije.
Jer ova momčad više očito nema (pravih) motiva.
