Tražite li stan za najam u Rijeci pripremite se na visoke cijene i vrlo tešku potragu za stanom u kojem možete više-manje normalno živjeti. Po svemu sudeći, prije ćete dobiti kredit u banci nego stan u Rijeci koji izgleda koliko-toliko prihvatljivo…
Naime, namještaj je često iz doba socijalizma, vlaga je uobičajeni gost, a cijena- prava sitnica.
Za stan od 50-ak kvadrata često 1S sa dnevnim boravkom ili 2S sa ili bez dnevnog boravka, koji se nalazi u nekom od traženijih kvartova kao što su Srdoči, Zamet, Trsat, Pećine, Vežica i slično potrebno je izdvojiti oko 400 eura.
Cijena garsonjere i sada popularnih “studio apartmana” – koji su zapravo jedna soba u kojoj kuhate, spavate i primate goste – kreću se od 300 eura nadalje.
U riječkom predgrađ, u npr. Kastav, Dražice, Jelenje… stanovi su nešto jeftiniji, ali ništa osjetno.
Dakako, ima zaista lijepo uređenih stanova koji drže cijenu opravdano, ali čini se da vlasnici stanova u Rijeci dižu cijene najma, a bez ulaganja u iste. Za vrijeme “korona krize” cijene najmova ostaju iste – ili čak rastu nekih 20-tak posto.
Riječki podstanari se žale da uz najam i režije plaćaju i pričuvu koja ovisno o zgradi doseže i 400 kuna.
Stan je često moguće iznajmiti samo do 1. lipnja kada kreće turistička sezona te se mnogi stanodavci radije odlučuju stan dati pod “apartman” nego studentima i drugim podstanarima.
Uz sve ovo, prilikom najma stana potrebno je dati i polog u visini jedne najamnine (polog se nikako ne dokumentira, osim ako to sami ne zatražite!), za slučaj da se u stanu nešto razbije, ili kao pokriće zadnje stanarine. S pravom se postavlja pitanje: ako se novac daje na ruke, kako se dokazuje da je depozit predan odnosno zaprimljen?
Dovoljan je jedan klik na facebook stranicu Iznamljivanje stanova rijeka i okolica (prva grupa) da se ustanovi da je velika potražnja za stanovima. Ustvari, čim je objavljen -stan je iznajmljen, pogotovo ako je cijena nešto prihvatljivijih do 400 eura! Često se stanovi iznajmljuju studentima,a ima i zanimljivih objava gdje se stanovi iznajmljuju isključivo curama.
Nakon uvida u nimalo bajno stanje, logično se postavlja pitanje – treba li se u Hrvatskoj, kao u nekim drugim zemljama odnosno gradovima, ograničiti cijene najma? (Berlin u Njemačkoj prvi je to učinio!).
Smije li osoba koja iznajmljuje svoju nekretninu bez ikakvih posljedica iznajmljivati na crno, ne plaćati porez i dizati cijenu najma u nebesa, tako da uopće ne odgovara životnom standardu hrvatskih građana?
Što vi mislite, treba li nam zakon o ograničenju cijena najma?
Tamara Zima