U organizaciji Vijeća MO Podmurvice, u nedjelju, 12. listopada 2025., članovi i zainteresirani građani posjetili su i razgledali zgradu Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci, uz stručno i nadahnuto vodstvo profesora Theodora de Canzianija.
Za sudionike je ovo bio još jedan istinski praznik za oči i uši. Tijekom obilaska obnovili su postojeća znanja, ali i doznali brojne zanimljive i manje poznate činjenice o bogatoj kulturnoj baštini povezanoj s ljudima i vremenom u kojem je ova gimnazija nastajala, opstala i zbog kojih živi i danas. Mnogi bivši učenici prisjetili su se svojih školskih dana, trenutaka provedenih na poznatim stepenicama te razdoblja kada su u ovoj ustanovi stjecali nova znanja i širili svoje obzore.
Tijekom obilaska navirala su sjećanja, prepričavale su se anegdote – neke već dobro poznate, a neke do sada neispričane, koje tek čekaju neki novi obilazak da ponovno izrone.
Tako su se dvoje bivših učenika Sušačke gimnazije, ulaskom u njezinu svečanu dvoranu, danas nazvanu Dr. Izidor Kršnjavi, prisjetili dana kada su se prvi put upoznali. Dogodilo se to upravo u toj dvorani, na trećem katu škole, jedne subotnje večeri, uz zvukove Straussovog valcera.
Prisjetili su se 8. ožujka 1969. godine i plesnjaka koji je organizirala skupina maturanata, među kojima i nekolicina tadašnjih „bitnika“. Jedna od tadašnjih učenica trećeg razreda, vođena željom za plesom i znatiželjom, odlučila je posjetiti improvizirani disko. Ondje je disk jockey, maturant S., puštao ploče – vlastite i posuđene od kolega Š., D., T. Atmosfera je bila opuštena, plesna i bez ikakve nelagode zbog male razlike u godinama.
Kada je iz zvučnika zazvonio valcer, iznenađena glazbenim izborom, upitala je tko zna plesati. S. je odmah podignuo ruku i javio se. Zamijenio je cipele s kolegom Š. – njegove su imale gumeni potplat, a Š. kožni – želeći se prikazati u što boljem svjetlu. Tako je te večeri započeo njihov „životni valcer“ na istom parketu koji je danas obnovljen i krasi ovu povijesnu ljepoticu. Od tada pa kroz desetljeća, plesali su zajedno mnoštvo valcera: na maturalnim zabavama, proslavama diploma, vlastitom vjenčanju, vjenčanju njihove kćeri, a možda jednoga dana i na proslavama njihovih unučica.
Oboje ističu kako ih s ovom gimnazijom veže duboka emocija, ne samo zbog osobnih uspomena nego i zbog obiteljske tradicije – istu su školu pohađali i djed, roditelji, sestre, kao i njihova kći. Upravo zato, osim svoje neprocjenjive kulturne i povijesne vrijednosti, ova gimnazija za njih zauzima trajno i posebno mjesto u srcu.
Vijeće MO Podmurvice zahvaljuje bivšim gimnazijalcima na tome što su s okupljenima podijelili ovu prekrasnu intimnu priču iz svog života i lijepa sjećanja na davnu 1969. godinu.
