Svakodnevica često prolazi prebrzo, a mnogi stariji ljudi ostaju zaboravljeni u tišini svojih soba. No, dirljiva priča Riječanke Danijele Ćuk podsjetnik je da ljudska toplina i suosjećanje mogu promijeniti nečiji svijet.
Danijela, pjesnikinja, volonterka i humanitarka, već godinama svojim djelima pokazuje koliko znači pružiti ruku prijateljstva onima koji su sami i nemoćni. Ovoga puta, njezino srce osvojila je Gizele Pleša, 93-godišnjakinja iz Rijeke koja je prošla težak životni put, ali je unatoč svemu zadržala osmijeh i snagu duha.
Priča započinje zahvaljujući dobrom susjedu, koji je Gizeli pomogao da se spasi iz teških životnih okolnosti te da uz pomoć Grada Rijeke pronađe siguran smještaj. Danijela ju je posjetila još dok je bila privremeno smještena u Lopači, a njihovo poznanstvo preraslo je u prijateljstvo puno emocija, toplih riječi i zajedničkih trenutaka.
Danas je Gizele smještena u Domu na Kantridi, gdje su joj nedavno, uz pomoć djelatnika doma, priredili i proslavu 93. rođendana – dirljiv događaj ispunjen suzama radosnicama, pjesmom i smijehom.
U novom posjetu, Gizele je iznenađena dočekala svoje gošće riječima nevjerice: “Pa to ste mi Vi došli, kako ste me se opet sjetili…”, a osmijeh i suze u njezinim očima bili su dokaz koliko mala gesta pažnje može značiti mnogo.
Kako kaže Danijela, Gizele je napredovala zahvaljujući upornosti i brizi osoblja, ali i snazi volje koju crpi iz svake pružene ruke. “Njezina energija, vedrina i mudrost su zarazne,” kaže Danijela, “a njezina rečenica , ‘Čuvajte sebe, stres najviše doprinosi svim bolestima’ , ostaje kao važna poruka svima nama.”
Ova priča nije samo o jednoj ženi i njezinoj dobroti, nego o svima nama. O tome koliko nas ljudskost obogaćuje i koliko je važno ne zaboraviti one koji su sami. Jer, kako Danijela kaže “Samo ruka u ruci i topla riječ, to im je sve, a i nama koji pružamo tu ljubav, to puno znači.”
Veliko hvala Danijeli Ćuk i svim djelatnicima Doma na Kantridi na njihovoj toplini, ljubaznosti i ljudskosti koja grije srce.
U cijelosti prenosimo objavu Danijele Ćuk:
Dragi moji ljudi, jedna kratka priča o našoj Gizele Pleša s kojom želim potaknuti druge da nikad ne zaborave one starije i nemoćne osobe koje možda i nemaju nikoga svoga ali im svaka podrška i topla riječ puno znači.
Naime, gđu Gizele sam upoznala na samom početku kad joj je gospodin Vinko Tutić (njezin susjed) pomogao da se spasi od teškog života i bolesti i da joj se pronađe smještaj uz pomoć grada i hvala mu na tome. Od trenutka kad je naša Gizele bila privremeno smještena u Lopači (od prvog mog posjeta njoj) pa evo sve do danas kada je smještena u Domu na Kantridi, zaista mi se jako uvukla u srce i u dušu i ono što me zaista veseli je da je imam priliku posjetiti je i nasmiješiti je bar malo a da ne govorim o promjenama koje su itekako vidljive na njoj, naravno pozitivne.
Prije tri mjeseca smo joj organizirali rođendansku proslavu u dogovoru sa djelatnicima Doma za njezin 93 rođendan i to je bio jako poseban događaj, jer su mi se pridružili još neki dragi ljudi i bilo je suza radosnica.
Evo danas kad smo je Maura Zorić i ja posjetile, prvo što je moja draga Gizele rekla bilo je:”Pa to ste mi Vi došli, kako ste me se opet sjetili”… i onda su pale suze radosnice i osmijeh koji jednostavno dirne u srce.
Pogledajte tu sreću, taj osmijeh i suze radosnice koje su oživjele u njezinim očima…
Jako sam se ugodno iznenadila koliko je Gizele napredovala što se tiče hodanja uz pomoć naravno fizioterapeuta ali napredak je veliki.
Ispričale smo se, nasmijale i sreća je neopisiva u našim srcima. Toliko snage, toliko pozitivne energije u jednoj maloj sitnoj ženici koja je prošla zaista težak život…
Ne znam koliko puta smo se zagrlile ali njezine tople riječi pune ljubavi će mi uvijek ostati u srcu.
Rekla nam je puno toga i nešto smo i naučile od nje a jedna od tih istinitih rečenica bila je: “Čuvajte sebe ,stres najviše doprinosi svim bolestima”…
I potpuno je u pravu.
I naravno, biti će itekako još posjeta jer kako sam rekla samoj Gizeli, nije sama!
I ne zaboravimo nikad na one koji su sami i nemoćni, oni nas jako trebaju…
Samo ruka u ruci, topla riječ i njima je to sve!
A i nama koji pružamo tu ljubav to puno znači!
PS. Sve pohvale djelatnicima Doma na izrazitoj ljubaznosti!
Priča je objavljena u poznatoj riječkoj Facebook grupi: Nova riječka enciklopedija – Fluminensia
