„Otvorim škure i imam što vidjeti. Na Katarini iznad mene gori i frče eksplozije. Zgrabim foto aparati i klik po klik…“ piše Marck Alexandere u svom svjedočanstvu koje prenosimo iz rubrike „Da se ne pozabi“ s facebook grupe Fluminensia
“Nedjelja ujutro. Na TV non stop vjesti o tadašnjim događanjima. Osvojili smo ovo, osvojili smo ono. Sjedim za pisaćim stolom i nešto radim u polumraku sobe. Škure su zatvorene, radim, pijuckam jutarnju kavu, prisluškujem TV povremeno bacajući pogled na njega.
Vani je “ljigavo” vrijeme , upravo kao i danas. Kad u jednom trenutku začujem iz vana nešto kao pucanj, zatim drugi pa ….. pa grune. Pomislim u sebi: Ne ide to tako. (s obzirom na sve tadašnje TV izvještaje). Prvo ide još pucanja, pa rafalno!…
Otvorim škure i imam što vidjeti. Na Katarini iznad mene gori i frče eksplozije. Zgrabim foto aparat i klik po klik… Fotke – neki dan sam ih pronašao i gledao. Malo su mutne ali se dobro vidi…. u neko vrijeme nakon prve eksplozije šviknula je jedna munja tamo negdje gdje se dimilo. Za par sekundi je ponovo, prvo malo grunulo a onda ogromna eksplozija.
Dugo je nakon toga bilo pojedinačnih eksplozija. Gledam na obilaznici ispod Katarine prometno. Pokušavam nazvati centar za obavješćivanje, a ono non stop zauzeto. Uspio sam nekako dobiti jedan drugi broj i reći jednom meni vrlo poznatom da je vrlo opasno držati obilaznicu otvorenom. Nedugo nakon toga su je zatvorili. Pojedinačne eksplozije se čuju pa i vide i dalje.
U jednom momentu je čak nešto fijuknulo iznad Kozale pa sve do Guvera… Na Trsatskoj gradini. na obje kule – krcato ljudi, vide se i neki s TV kamerama….”, prisjeća se u svom svjedočanstvu Marck Alexandere a prenosimo ga iz rubrike „Da se ne pozabi“ s facebook grupe Fluminensia.
Više o tome danu u Rijeci i Grobniku možete pročitati OVDJE.
Foto: Marck Alexandere