Svaki grad na moru, pa tako i Rijeka, ima svoje jedinstvene konobe. Konobe su specifičnost mjesta i ljudi koji žive blizu mora. Konobe su u prošlosti imale drugačiju namjenu nego što to imaju današnje, koje većinom predstavljaju ugostiteljske objekte. Konoba je u prošlosti većinom bila podzemni dio kuće u kojem se pravilo i čuvalo vino, u kojem su se držali razni alati i oprema koji su bili potrebni za obavljanje vinogradarskih i podrumarskih poslova. Izgled konobe predstavljao je osobnost njezinog vlasnika. U konobi se jelo, pilo, pjevalo, pričalo, družilo i svađalo, ona je esencija primorskog čovjeka, neizostavni dio mediteranskog imaginarija.
Jedna takva pitoreskna konoba koju u suvremenom dobu prepoznajemo prvenstveno kao restoran, nalazi se na Podmurvicama i zove se Girica. Ovu legendarnu konobu već skoro dvadeset i sedam godina vodi obitelj Zec. Riječ je o obiteljskoj konobi, te kao takva ona baštini sjećanja i uspomene jedne obitelji. Upravo jedna takva obiteljska uspomena privukla nam je pažnju prilikom nedavnog posjeta.
Naime, pradjed današnjih vlasnika ove ljupke konobe, Josip Linardić protagonist je jedne zanimljive povijesne priče s početka prošlog stoljeća. Na zidovima konobe izvješena je spomenica, ni manje ni više nego Austro – ugarske monarhije ! Linardić je Prvi svjetski rat dočekao u mornarici spomenute države koja ga je za njegove zasluge i prigodno nagradila. U drvu uokvirena spomenica izvezena je zlatnim nitima s kojih se daje iščitati sljedeće – „Ponosno se vije barjak crno – žuto – plav i bieli, vjeran sam mu sve do smrti i u ratnoj pogibelji“. Spomenica je posebno zanimljiva i zbog činjenice da je jedna od dvije ili tri sačuvane u Hrvatskoj, samim time predstavlja raritet i potencijal za muzejski eksponat.
No, kako nam kaže naš sugovornik Elvis Cettina, suprug današnje vlasnice konobe, spomenicu budno čuvaju u krugu obitelji, a ona dodatno ukrašava ionako jedinstven ambijent ove podmurvičke konobe koja obiluje slikama starih jedrenjaka i brodova od kojih valja posebno istaknuti originalne slike austrougarskih bojnih brodova Viribusa Unitisa te Erzherzoga Ferdinanda.
Na jednome od ta dva broda plovio je i junak naše priče. Viribus Unitis iz klase Tegetthoff izgrađen je u tršćanskom brodogradilištu 1911. godine, a potopljen u pulskom akvatoriju 1918. godine nakon što je brod postao vlasništvo novostvorene Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Potopljen je od strane talijanskih vojnih diverzanata. Viribus unitis na latinskome jeziku znači Zajedničkim snagama, a to je ujedno bio i poznati moto dugovječnog austrougarskog cara Franje Josipa I.
Odmah ispod slike spomenutog Viribusa Unitisa nalazi se slika Erzeherzoga Ferdinanda, drugog najpoznatijeg austrougarskog bojnog broda. Porinut je također u tršćanskom brodogradilištu 1908. godine, a nakon sloma monarhije predan je u ingerenciju talijanske ratne mornarice. Nosio je ime po nadvojvodi Franji Ferdinandu, čije je ubojstvo 1914. godine od strane atentatora Gavrila Principa bilo jedan od povoda budućem velikom ratu.
Vratimo se Josipu Linardiću s početka naše priče. Isti taj Linardić tokom Drugog svjetskog rata srušio je njemački borbeni zrakoplov čije olupine i danas leže na dnu Kvarnerskog zaljeva. Možemo reći kako je Josip zaista bio nesvakidašnji čovjek, unatoč svemu živio je mirno i spokojno na svome Krku do smrti.
Konoba Girica osim sjajnih ribljih specijaliteta te domaćih kvalitetnih vina nudi i sasvim posebnu, unikatnu povijesnu priču jedne obitelji uhvaćene u povijesnim prijelomnicama prošlog stoljeća. Ova naša priča mali je prilog prošlogodišnjem obilježavanju stoljeća od početka Prvog svjetskog rata, a vama čitateljima motiv da posjetite ovu zanimljivu konobu gdje se na poseban način prožimaju povijest i gastronomija.
