“Šetanje napuštenosti” je performans hrvatskog konceptualnog umjetnika Siniše Labrovića koji se danas odvijao na Korzu i riječkom lukobranu
U sklopu jedanaestog izdanja festivala izvedbenih umjetnosti Zoom, u nedjelju 18. listopada od 10 do 13 sati na Korzu i riječkom lukobranu odvijao se performans Šetanje napuštenosti jednog od istaknutijih hrvatskih konceptualnih umjetnika, Siniše Labrovića.
Zajedno s ranjivim skupinama društva i zainteresiranim građanima, Labrović je prošetao ostavljene i zaboravljene pse kako bi skrenuo pozornost na potrebu za više uzajamnosti i solidarnosti.
„Temeljni odnos koji čini društvo, posebno ako pretendira biti “dobro”, jest solidarnost, uzajamnost. U njegovoj srži izrečeno je djelatno obećanje da ćemo ostati jedni uz druge i kada onaj drugi postane teret. Izdaja takvog obećanja ili dogovora ostavlja nas devastiranima. Osjećamo se napuštenima. Biti napušten posebno je bolno za domaće životinje jer su ovisne o čovjeku. Apsolutna napuštenost jest napuštenost psa, i zbog njegove vjernosti, i zbog nemogućnosti da opet stane na vlastite noge. Bliski napuštenim psima napušteni su radnici koji su izgubili posao uslijed tehnoloških i ekonomsko-političko-mafioznih tranzicija, ostavljeni da se snalaze sami. Ako su mlađi, još se nekako i mogu snaći, početi iznova. Oni stariji najčešće su odbačeni kao neželjeni teret i beskorisni višak. Stari pas teško uči nove trikove“, stoji u najavi performansa.
Performans na ovogodišnjem Zoom Festivalu gostuje u sklopu europskog suradničkog projekta Create to Connect –> Create to Impact, u sklopu kojeg nastaju umjetnički radovi iz područja izvedbenih umjetnosti kojima se unutar i izvan kazališta nastoji poticati promjena, inovacija i osnaživanje zajednice.
Siniša Labrović
Siniša Labrović (1965.) je hrvatski umjetnik koji se izražava kroz pristup performansa, body arta, videa i fotografije, a kroz takve medije pokušava uspostaviti kontakt s društvenom zajednicom ili kritiku na nju. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. godine te povremeno radi kao profesor. Status umjetnika, kojeg nije stekao akademskim obrazovanjem, istaknuo je brojnim samostalnim i skupnim izložbama, te nagradama, među kojima treba istaknuti treću nagradu za scenarij Srce na natječaju Imaginarne akademije Grožnjan i Centra za dramsku umjetnost Zagreb 2000. godine. Iste godine izvedena je prva izložba u Dubrovniku. Radove u stalnom postavu čuvaju Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Galerija umjetnina u Splitu. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te je izvodio akcije, performanse, grafite i urbane intervencije.
