Rijeka je uspjela izbjeći ono što na žalost nisu uspjeli mnogi drugi gradovi u Hrvatskoj, a to je razaranje koje je prijetilo s kopna, mora i iz zraka
Na riječkom Korzu ispred Filodrammatice postavljena je izložba Go home, u povodu 25 godina od odlaska jedinica JNA iz Rijeke. Okupljenim uzvanicima na otvaranju izložbe, među kojima su bili i brojni učesnici i svjedoci ondašnjih događanja, obratili su se Dragan Ogurlić, autor izložbe, ondašnji predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Rijeka i predsjednik Kriznog štaba Slavko Linić i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, prenose mrežne stranice Grada Rijeke.
Izložba će biti postavljena od 5. do 12. prosinca.
Kako je naglasio autor izložbe Dragan Ogurlić, ona prikazuje dramatične trenutke koje su snimili fotoreporteri Novog lista i Večernjeg lista, prije odlaska jedinica JNA iz Rijeke nakon dugog razdoblja pregovaranja, što javnog, a što u sjeni.
Riječ je o periodu od srpnja do prosinca 1991. Dogovorom postignutim s JNA o mirnom odlasku, Rijeka je uspjela izbjeći ono što na žalost nisu uspjeli mnogi drugi gradovi u Hrvatskoj, a to je razaranje koje je prijetilo s kopna, mora i iz zraka. To je bilo važno za riječke postrojbe Hrvatske vojske koje su se mogle posvetiti obrani domovine na ličkom bojištu. Rijeka je nakon svega izašla kao pobjednik i kao grad koji je mogao pružati vojnu, materijalnu i logističku potporu ostatku Hrvatske.
Ondašnji predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Rijeka i predsjednik Kriznog štaba Slavko Linić je kazao kako možemo biti ponosni na ono što smo onda radili i na ljude koji su zajedno s Kriznim štabom odlučivali o sudbini Općine Rijeka.
„Nitko nije radio srcem, nego glavom. Primorsko-goranska policija prva je organizirala postrojbe i način obrane, očekujući ratna vremena. Istovremeno civilne strukture su se organizirale kroz Krizni štab. Imali smo odlične strukture u civilnoj zaštiti, vatrogascima, teritorijalnoj obrani, a važna je bila i dobra suradnja sa Centrom za obavještavanje, policijskom upravom i lučkom kapetanijom.
Predsjednik Kriznog štaba Hrvatske Valentić i Štab Hrvatske vojske odlučili su da ne napadamo vojarne da oružje koje se nalazi u vojarnama nije vrijedno ljudskih života i uništavanja i tada je na scenu stupio civilni sektor i započeo pregovore o mirnom odlasku ozloglašene JNA iz Rijeke. Imali smo i sreću da je tada partner u pregovorima bio general kojemu nije bio cilj uništavanje. Valja naglasiti da smo oružje teritorijalne obrane zadržali i njime se naoružali.
Veliku ulogu su dali Marino Jakominić i Josip Kukuljan. Odlaskom JNA građani su se mogli okrenuti pomoći našim brigadama na bojištima, svima koji su se žrtvovali za slobodu. Primili smo ogroman broj izbjeglica i prognanika i pokazali veliko srce. Naša uloga je bila da znamo kako slušati naredbe i čuvati ljudske živote.“, prisjetio se Linić.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel je kazao kako danas 25 godina nakon odlaska zadnjih jedinica 13. korpusa JNA iz Rijeke treba glasno ponoviti da je u počecima rata malo trebalo da Rijeka bude potpuno razorena. „Industrija koju smo imali i puno industrijskih postrojenja, i činjenicu da se brojna neprijateljska vojska nalazila u samome gradu mogli su dovesti upravo do takve katastrofe. Rijeka je uspjela izbjeći ono što na žalost nisu uspjeli mnogi drugi gradovi u Hrvatskoj, a to je razaranje koje je prijetilo s kopna, mora i iz zraka. Izložba koju smo nazvali GO HOME po istoimenoj riječkoj antiratnoj pjesmi, kroz fotografije, dokumente i spotove, govori o tim danima kada je cijela Rijeka doslovce bila na nogama.“, rekao je Obersnel.
Riječani su bez imalo oklijevanja pružili snažan otpor bilo kakvim pokušajima i prijetnjama JNA. „Bedem Ljubavi“ organizira demonstracije ispred komande 13. korpusa JNA. Stvaraju se temelji naših slavnih brigada 111. i 128. Traži se puštanje naše djece iz sastava okupatorske vojske, traži se njihov odlazak iz Rijeke. Akcije pritiska na JNA postaju sve organiziranije. Blokiraju se vojarne. Otvaraju se i uređuju skloništa. Vrećama pijeska i oplatama štite se škole, vrtići, zdravstvene ustanove, spomenici kulture. Na svim strateški važnijim prometnicama i punktovima spremne su blokade. Izvlači se oružje iz skladišta na Podhumu, u Dragi, iz vojarne na Trsatu. Riječke tvornice popravljaju i proizvode vozila i naoružanje za potrebe naših brigada.
Istovremeno, u Rijeku stižu kolone prognanika i izbjeglica. Crveni križ, Civilna zaštita i građani Rijeke organiziraju prihvat i organiziraju život u, preko noći podignutom izbjegličkom kampu “Lovorka Kukanić”. I konačno, bez oružanoga sukoba, 10. prosinca 1991. godine, nakon potpisanoga sporazuma s Kriznim štabom uz sudjelovanje predstavnika hrvatske Vlade i međunarodnih promatrača, 13. korpus JNA napustio Rijeku.
Prošla su dakle dva i pol desetljeća od odlaska JNA iz Rijeke i mnogo je onih koji su pridonijeli da Rijeka tada sačuva svoje vrijednosti. Od Kriznoga štaba, Štaba Teritorijalne obrane, kriznih štabova mjesnih zajednica, Odreda narodne zaštite, Stožera civilne zaštite, riječkih saborskih zastupnika, tijela i svećenika Katoličke crkve te drugih crkava, do mnogih institucija, udruženja, pojedinaca. Rijeka je sačuvana ne samo za nas već za sve kojima je u narednim krvavim godinama Domovinskoga rata morala i mogla pomagati. I zato je to velika riječka pobjeda. Svima njima danas još jednom zahvaljujemo kao što zahvaljujemo i hrvatskim braniteljima koji su na bojišnicama širom Hrvatske sačuvali i obranili našu slobodu i neovisnost.