Građani su nam dojavili da su na nekoliko lokacija na Drenovi primijećene veće skupine migranata. Mnogi šetači, trkači, izletnici… su u strahu
“Danas rano ujutro na cestici prema starom groblju na Drenovi, iza “Stare škole”, vidio sam veću grupu migranata, njih desetak, kako iz pravca pekare odlaze prema groblju i šumi oko njega… Vjerojatno su se i nastanili na području prema Velom vrhu gdje ima nekoliko tunela iz prijašnjih ratova gdje su možda pronašli privremeni smještaj…”, javlja danas jedan zabrinuti građanin koji istodobno upozorava nedjeljne šetače s djecom i psima ali i joggere i sve druge izletnike, kako se šumama Drenove šeću neki ljudi koji očito nisu ni blizu iz ovih krajeva
I nije ovo prva dojava ovakve vrste s Drenove! To riječko (pri)gradsko naselje još jednom, na pomalo neočekivan način, dokazuje svoju veliku stratešku važnost kao logična “kota” na putu od istoka prema zapadu odnosno slovenskoj granici. Već unatrag više dana građani dojavljuju o ljudima koji se kreću granicama urbane i šumovite Drenove, a neki su možda tu i dulje vrijeme jer su možda pronašli privremeno konačište u nekima od napuštenih bunkera iz prošlih ratova vođenih na našem području.
Građani, a posebno Drenovčani, su najblaže rečeno uznemireni – a mnogi su i u strahu! Drenova je naime dosad percipirana kao idealan dio grada za stanovanje svih onih zaljubljenika u prirodu i svih onih koji zaziru od gradskih gužvi.
Stanovnici su dosad najvećom prednošću ovoga naselja smatrali blizinu prirode odnosno šume što im je davalo neograničene mogućnosti za šetnju i vježbanje na otvorenom, ili s djecom ili s kućnim ljubimcima. Ali…
“Sada me strah s djecom ići u šumu”, “Njih trojica su na zidiću stajali, pušili i gledali kako ja grob čistim a jedno četiri-pet njih je na travi sjedilo. Međutim, nimalo ugodno jer je groblje u srcu šume!”, “A ja tuda vozim kolica s blizancima… Ne bih se baš osjećala ugodno da ih sretnem, svaka čast svakome ali izazivaju mi strah”, “…i dječica iz obližnjeg vrtića tuda šeću…”, “Super.. Jedino mjesto di sam mogla sa sigurnošću otić psa istrčati… Sad više ni tamo ne mogu.”… samo su neka od svjedočenja građana i reakcija na ovu informaciju zabilježenih na društvenim mrežama.
Građani Hrvatske – Riječani pogotovo – nikada nikome nisu odbili pomoći u nevolji, ali po uobičajenim pravilima kada se zna tko je tko, gdje je tko i zašto je tu gdje jest.
Svaka anarhija koja se tiče (ne)evidentiranja boravišta i prebivališta kod samih tih ljudi koji se ne evidentiraju onako kako to treba učiniti, možda može stvoriti iluziju da za njih nitko niti ne zna niti ne mari pa mogu učiniti i neku nepodopštinu (OVDJE) ili nešto još gore – jer oni ionako za domaćine “ne postoje”…
Građani su nam dojavili i kako je rano poslijepodne primijećena policijska patrola na putu prema starom drenovskom groblju. Upit o svemu ovome poslali smo i Policijskoj upravi primorsko-goranskoj i čim dobijemo odgovor izvijestit ćemo čitatelje.
POVEZANI VIDEO:
