Tehnički fakultet u Rijeci drugu godinu za redom iznjedrio je studenta generacije
Upoznajte Mateju Napravnik, studenticu druge godine diplomskog studija Računarstvo Tehničkog fakulteta u Rijeci, kolegicu, prijateljicu i ovogodišnju dobitnicu rektorove nagrade za izvrsnost i rektorove nagrade za studenta generacije.
Prošle godine ta je dvostruka titula dodijeljena Anji Mirić, također studentici Tehničkog fakulteta.
Osim za same dobitnice, to je velikih uspjeh i za sam Tehnički fakultet čime se potvrđuje njegov ugled kao inkubator znanja i novih tehnologija gdje se obrazuju mladi umovi spremni biti predvodnici promjena u tehničkim znanostima.
Mateja – mlada i ambiciozna intelektualka i buduća inženjerka računarstva svakako je primjer svijetle budućnosti za nove generacije i uzor svim studentima, pa i onima koji će doći nakon nje.
Pročitajte što ima reći o svom uspjehu, studiranju na Tehničkom fakultetu, slobodnom vremenu i ambicijama.
Kako se osjećaš kao dvostruka dobitnica rektorove nagrade?
Jako sretno i ponosno! Na dodjeli nagrada, kad su me prozvali kao studenticu generacije, bila sam baš jako iznenađena i moram priznati da sam se tresla u šoku idućih sat vremena. Sad je već prošlo neko vrijeme, dojmovi su se slegli, ali i dalje mi je teško povjerovati da sam baš ja ta koja je imenovana za studenticu generacije.
Osjećam se kao da se sav trud i rad isplatio. Puno hvala mojim profesorima na Tehničkom fakultetu što su mi usadili znanje i vještine kao i dali platformu za ostvarivanje svojih ambicija. Znam da diploma Tehničkog fakulteta na tržištu rada mnogo vrijedi pa se nadam da će ovaj uspjeh pomoći lansiranju moje poslovne karijere.
Tko je bio najsretniji (osim tebe)?
Osim mene, nesumnjivo su najsretniji bili roditelji. Oni su ponosni na mene što god radila, no vidjeli su koliko sam bila fokusirana na učenje pa im je i drago da se taj trud isplatio.
Kako uspijevaš pomiriti učenje sa zabavom?
Ima razdoblja kad je balansiranje ta dva svijeta nešto teže, a i ima razdoblja kad je lakše. Najbitnije je biti konzistentan. Imam planer kojim si organiziram raspodjelu vremena kroz tjedan i, time što se pokušavam dobro organizirati, najčešće mogu uskladiti fakultetske obveze sa zabavom.
Je li održavanje prosjeka težak posao i da li zahtjeva veliku žrtvu?
Održavanje prosjeka nikad nisam smatrala poslom ili zadatkom kojeg moram ispuniti, nego je to bila sretna posljedica koja je proizašla iz truda i rada. Motivacija iza toga bila je velika, a dolazi je iz višestrukih izvora: odličnih kolega studenata s kojima je bio užitak raditi i učiti, te dobrih profesora – stručnjaka koji su pred nas postavljali zanimljive izazove. Radeći u takvom poticajnom okruženju, na fakultetu koji me je toliko naučio, nema potrebe za velikom žrtvom.
Kako si se adaptirala na učenje u doba korone i gdje si pronalazila motivaciju?
S obzirom da su moji kolege studenti (a pogotovo profesori) dobro računalno potkovani, mislim da je to definitivno olakšalo prijelaz na online modalitet održavanja nastave. Motivacija je ostala jaka zahvaljujući okruženju dobrih ljudi, čak i unatoč tome što se grupna učenja i predavanja na daljinu ne mogu mjeriti s onima uživo. Moj se fakultet dobro prilagodio na nove uvjete rada pa nije bilo problema.
Zašto je tvoj izbor bio Tehnički fakultet?
Tijekom srednjoškolskog obrazovanja jako sam zavoljela matematiku te sam se prilikom biranja studija orijentirala u tom smjeru. Izbor je pao na računarstvo koje je meni osobno najzanimljivija primjena matematike.
Nakon odabira željene struke, izbor fakulteta sam svela na tri opcije: Fakultet elektrotehnike i računarstva, Prirodoslovno-matematički fakultet ili Tehnički fakultet u Rijeci. Rezultati državne mature su mi omogućili upis na sva tri fakulteta.
Znala sam da, što god da odaberem, imam zagarantirano kvalitetno obrazovanje ali je odluka ipak „pala“ na Tehnički fakultet. Glavni je razlog to što sam željela biti blizu svog doma (ja sam iz Buja u Istri), Rijeka mi je oduvijek bila prekrasna, a Tehnički fakultet nudi vrhunske studijske programe, naprednu infrastrukturu za provođenje prakse, dobru povezanost s privatnim sektorom i raznolike izvannastavne sadržaje.
Smatraš li se uzorom drugima?
Ne baš, vjerojatno zato što nikad nisam tako o sebi razmišljala, ja sam sama sebi uvijek bila samo – Mateja. Doduše, bilo bi mi drago da moj uspjeh nekoga motivira i inspirira.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Kao što sam i prije napomenula, volim Rijeku i htjela bih ostati tu. Velika mi je želja upisati doktorat, ali mi se isto tako nudi gotov posao u IT industriji. Na meni je da odaberem: industrija ili doktorat. „To su ti slatke brige”, rekao bi moj otac.
Što bi željela poručiti za kraj ovog razgovora?
Htjela bih svim budućim i sadašnjim studentima poželjeti sreću u obrazovanju te im poručiti da budu uporni, jer će se njihov trud i rad isplatiti! Vjerujte, ako upišete Tehnički fakultet, nećete zažaliti!
