Operirao sam stvari koje 98 posto neurokirurga u Hrvatskoj nikad neće, svjestan je ugledni liječnik
“Beba je odlično, bila je to moja posljednja operacija. Sve je trajalo tri sata i moram priznati da sam asistentu u sali rekao da ne znam kako početi. No, pribrao sam se i krenuo operirati. U protivnom, beba ne bi preživjela. Kad u rukama držite novorođenče staro jedan dan koje teži ni četiri kilograma, to su definitivno najteži trenuci … Kosti glave su još tako krhke i tanke, poput ljuske jajeta. Morate biti nježni i pažljivi, te voditi računa o svakoj sitnici. Kad vidite tako prekrasno dijete i onda toj bebi morate napraviti rez, skinuti kožu, mišiće, kost, nije vam svejedno. Čim se rodilo, moraš ga rezati. Ako to ne napraviš, umrijet će. To je užas. Estetika je u takvim slučajevima manje važna, važno je jedino da dijete preživi. To su najteže operacije u karijeri kada se kao neurokirurg najviše emotivno isprazniš. Čuo sam se sa šefom pedijatrije i kaže da se beba odlično oporavlja“, ispričao je prof. dr. sc. Dinko Štimac.
Teška operacija novorođenčeta kojom je spasio još jedan ljudski život ujedno je i njegov trajni oproštaj s Klinikom za neurokirurgiju na KBC-u Rijeka gdje je prošle godine smijenjen s mjesta predstojnika Klinike.
Njegova mučna ispovijest u kojoj je ovih dana za Glas Istre progovorio o raznim koruptivnim radnjama u zdravstvu, ali i primjerima nesvjesnog, pa čak i šarlatanskog liječenja pojedinih kolega, što je sve detaljno prijavio DORH-u, pobudila je nevjerojatan interes javnosti.
Iako mu je jedan poslovni čovjek iz Istre spreman osigurati kuću za obitelj ukoliko želi doći živjeti, a možda i raditi u Općoj bolnici Pula, dr. Štimac je rezolutan:
“‘Nažalost, to ću morati odbiti jer ne želim djecu seliti iz ove sredine u kojoj imaju sretno djetinjstvo. Što se tiče mog daljnjeg preživljavanja, nakon što sam neurokirurgiji rekao ‘doviđenja’, mogu vam odmah reći – nikad neću biti kruha gladan! Odrastao sam u radničkoj obitelji i još kao 11-godišnji dječak pomagao sam ocu cijepati drva. Znao sam godišnje i do 10 metara sam nacijepati. Ne bojim se za svoju egzistenciju. Već sutra mogu izrađivati namještaj, variti verande, šalovati i betonirati. Mogu i traktorom orati njive ili izvlačiti trupce iz šume. Mogu kamionom prevoziti trupce iz šume u pilanu, ili piliti drva po kućama. Mogu ljude učiti jahati ili podučavati motocross, ili sve to paralelno. I tako ću zaraditi za život. Tu me sustav i državni aparat ne mogu opstruirati. Ne mogu me uništiti koliko god se trudili”, poručio je dr. Štimac.
Vijesti.hr
Foto: Milivoj Mijošek / Glas Istre
