„Nećemo dopustiti da se i područje od Rive Boduli do restorana “Boonker”, dakle sama riječka riva, javni prostor koji takav mora i ostati, Odlukom o dodjeli koncesije na minimalno 30 godina preda na upravljanje trgovačkom društvu ACI-GITONE”, poručili su iz stranke Možemo!
“Odluka o dodjeli koncesije kojom bi se osim Porta Baroš na upravljanje koncesionaru predala i gotovo cijela obala u centru grada, po našem tumačenju suprotna je odredbama Zakona o koncesijama, nije usklađena s GUP-om Grada Rijeke a građane i građanke Rijeke na dugi će period ostaviti “iza inox ograde”. Drugim riječima, moguć je scenarij u kojem će se građanima onemogućiti pristup i korištenje prostora koji predstavlja središnji dio identiteta grada”, kazali su na konferenciji za medije Nebojša Zelič i Sandra Benčić iz političke stranke Možemo.
Povod konferenciji za medije informacija je da je na natječaj za luku nautičkog turizma u Porto Barošu pristigla jedna ponuda, ona trgovačkog društva ACI-GITONE, koja je “aktualizirala problematičnu dokumentaciju za nadmetanje iz siječnja ove godine – problematičnu u dijelu gdje se predviđa mogućnost da se koncesijsko područje s Porta Baroš proširi i na čitav prostor putničke luke od rive Boduli do “Boonkera”, odnosno do De Franceschijevog gata”, poručuju iz Možemo!
“Iz novina se saznaje da potencijalni koncesionar ima namjeru zatražiti proširenje koncesije.”, dodali su i nastavili:
“Po Zakonu o koncesijama, izmjene ugovora o koncesiji ne smiju mijenjati vrstu i/ili, u ovom slučaju važnije, predmet ugovora o koncesiji. Dio natječajne dokumentacije koji predviđa promjenu obuhvata koncesije na potez Riva Boduli – “Boonker” bez novog natječaja u suprotnosti je s tom odredbom zakona jer mijenja predmet koncesije koji je jasno definiran kao luka Porto Baroš. Dodatno, trenutnim GUP-om Grada Rijeke potez od Rive Boduli do De Franceschijevog gata nije predviđen za građenje luke za nautički turizam.
Moramo naglasiti da predmet ove konferencije za medije nije izgradnja luke nautičkog turizma u Porto Barošu. Slažemo se da se taj prostor stavi u upotrebu i gospodarski aktivira. Ono što nas brine jest ideja da cijelo obalno područje Rijeke treba pretvoriti u marinu i tako građanima onemogućiti pristup i korištenje javnog prostora. Ako se pokaže potreba za dodatnim kapacitetima za nautički turizam, smatramo da bi se oni trebali planirati na lokacijama koje su za to određene strateškim dokumentima.
Trenutna situacija, u kojoj je gotovo čitavo navedeno područje proglašeno lučkim područjem i stoga se nalazi pod ingerencijom i upravljanjem Lučke uprave, dugoročno je neodrživa i predstavlja ozbiljnu prepreku ostvarivanju razvojnih potencijala grada. Rijeka je de facto grad na moru bez izlaza na more – ne postoji obalno područje u središtu grada kojim kroz demokratske institucije upravljanju građani.
Neki će reći kako su prostori o kojima danas govorimo ionako mrtvi i zapušteni i da je stoga svaka investicija dobra, makar se ona provela i na nezakonit način. Mi se s time ne slažemo. Na riječkoj se Rivi događaju neke od najznačajnijih kulturnih i društvenih manifestacija u gradu. Nabrojimo samo neke: dio Riječkog karnevala, otvorenje Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture, brojni koncerti, učeničke i studentske manifestacije, jedriličarska regata, tu su i brojni ugostiteljski sadržaji… Ako Riva i izgleda zapušteno, razlog je taj što njome upravlja Lučka uprava koja ne raspolaže potrebnim znanjima niti kompetencijama da se bavi aktivnostima koje nisu vezane uz lučki promet i poslovanje. I zato je do sada na Rivi bilo parkiralište. I zato je na Rivu bila postavljena visoka inox ograda kako bi se onemogućio pristup građanima.
Naša je snažna želja i cilj da se ovakvo stanje trajno promijeni. Želimo Rijeku zauvijek izvući iz pozicije taoca neriješenih upravljačkih odnosa dviju uprava – Lučke i Gradske. Spriječit ćemo da se uvijek iznova ponavljaju situacije u kojima su građanke i građani Rijeke žrtve neslaganja i loših odnosa između Vlade i gradske uprave. Nećemo dozvoliti da ovakvim sumnjivim dogovorima HDZ dobije ono što u Gradu Rijeci nikada nije mogao dobiti demokratskim putem – mogućnost upravljanja najvrjednijim kapitalom kojeg ovaj grad ima.
Naš je glavni zahtjev taj da se iz ugovora o koncesiji za luku nautičkog turizma Porto Baroš izostavi odredba o mogućnosti davanja područja od Rive Boduli do “Boonkera” na upravljanje koncesionaru, zbog toga što bi takva odredba bila protivna Zakonu o koncesijama i javnom interesu građanki i građana Rijeke.
Također ćemo zahtijevati da se područje od Rive Boduli do “Boonkera”, kao i područje Molo Longa koje služi kao javni prostor za građane, izdvoje iz lučkog područja i prenesu na upravljanje Gradu Rijeci, kako bi taj prostor u budućnosti bio dostupan građanima i kako bi oni mogli njime upravljati i nadzirati ga putem gradskih vlasti i demokratski izabranih predstavnika u Gradskom vijeću.
Tražit ćemo i da se izvrši revizija cjelokupnog lučkog područja u Rijeci te da se sva ona područja koja nisu u funkciji lučke djelatnosti (poput Delte), niti za njih postoje konkretni planovi za takvu djelatnost u budućnosti, također prenesu na upravljanje Gradu Rijeci,” zaključio je Zelič.
Sandra Benčić istakla je da su dodjele koncesija na pomorskom dobru problematične diljem naše obale, jer se za male prihode od tih koncesija upotreba prostora često ograničava na način da građanima oduzima mogućnost pristupa i korištenja obale.
“Posebno problematičnima nalazimo odredbe Zakona o koncesijama koje omogućuju stavljanje založnog prava na koncesiju što u konačnici može rezultirati time da banka, ili drugi pružatelj financijskih usluga koncesionaru, dođe na mjesto koncesionara ako ovaj ne uspijeva podmiriti svoje obveze prema banci, na što smo lani u raspravi o izmjenama Zakona o koncesijama upozoravali i u Saboru.
Problematično je i mijenjanje i proširenje koncesijskog ugovora mimo natječaja jer omogućuje različite malverzacije i proširenja područja koncesije na način kako je to stavljeno i u ovaj natječaj – građani nad time nemaju nikakvu kontrolu niti ih lokalna vlast može spriječiti jer su odluke u nadležnosti Vlade.
U raspravi o izmjenama Zakona o koncesijama krajem prošle godine u Saboru tražili smo da se Saboru omogući da izmijeni ugovor o koncesiji bez pokretanja novog postupka davanja koncesije u slučajevima kada se utvrdi da je osim ugrožene nacionalne sigurnosti i obrane države, okoliša ili ljudskog zdravlja ugrožen i gospodarski interes RH. Zašto se Saboru ne omogućuje izmjena ugovora kada utvrdi da je narušen gospodarski interes RH, zna samo HDZ. Tražili smo i da se ostave ograničenja davanja u podugovor radova ili usluga na koncesioniranom dobru kako bi spriječili devastacije prostora. Isto tako, i možda najvažnije, tražili smo da se ne može zasnovati založno pravo na koncesiji u korist financijskih institucija kada se radi o dobrima od posebnog interesa i pod zaštitom RH kao što su poljoprivredno zemljište, obala, luke i slično, iz ranije opisanog razloga.
Pristup korištenju obale danas je isključivo eksploatirajući: obala se gleda samo kroz prizmu gospodarskog resursa za iskorištavanje, a ne kao zajednička vrijednost i zajedničko dobro svih građana. Pri tome su interesi lokalne zajednice zanemareni, a često ih se i lišava mogućnosti upotrebe njihovog lokalnog resursa, za što je ova Odluka o koncesiji eklatantan primjer”, zaključila je Benčić.
