Borna, Franka, Ivan i Lukas ove su školske godine jedini učenici Područne škole Praputnjak. Jedan prvašić i troje četvrtaša svakoga jutra ulaze u učionicu u kojoj vlada atmosfera kakvu je u velikim školama gotovo nemoguće pronaći.
Najmlađi među njima je Lukas. Tek je krenuo u prvi razred, najviše voli tjelesni odgoj, a već ima i jednu malu zamjerku svojim starijim prijateljima.
„To da se oni uvijek igraju, a meni ne daju, a nekada mi daju, a nekada ne daju…“
Četvrtaš Borna, koji je izazove prvog razreda odavno ostavio iza sebe, odmah je javno dao obećanje mlađem prijatelju.
„Obećajemo da će se Lukas igrati s nama.“
„Zanima me zašto neće biti toliko djece tu“
Četvero učenika u cijeloj školi ima svoje prednosti, ali i otvara pitanje budućnosti područnih škola u kojima je djece sve manje.
Ivan bi, primjerice, volio urediti školski parkić, ali mu nije jasno zašto njegovu školu ne pohađa više djece.
„Sredio bih parkić i zanima me zašto neće biti toliko djece tu, moglo bi biti više djece koja idu tu.“
To pitanje muči i ravnateljicu OŠ Hreljin Tatjanu Katušin. Smatra da problem nije nužno samo u broju djece, nego i u promijenjenom načinu života obitelji.
„Ne bih rekla da možda je pad broja djece u pitanju, nego način života nas odraslih. Roditelji rade po cijele dane, rade baka i djedovi, znači to su još uvijek mladi ljudi u radnom odnosu. Djecu nema tko čuvati kao što smo imali mi možda privilegiju kad smo bili djeca. I roditelji su zapravo osuđeni, da tako kažem, i djeca na produženi boravak koji se nažalost u malim područnim školama sa malo djece najčešće ne provodi.“
Obiteljska atmosfera i nastava prilagođena svakom učeniku
Rad u tako maloj školi znači i kombiniranu, odnosno paralelnu nastavu za učenike različitih razreda. Učiteljici Miji Burić takav način rada dobro je poznat, a učenici su na njega navikli.
„Ovdje vlada obiteljska atmosfera. Imamo jednu asistenticu. Pa, djeca su uglavnom naučene na taj oblik rada, pogotovo četvrti razred. Oni tako od početka funkcioniraju. Bilo je i više učenika prosli godina, tako da mislim da im je ove godine znatno lakše. Što se tiče programa, isto usklađujemo se. Znači, gledamo ako je neko gradivo slično, onda ga obrađujemo zajedno.“
A kada se pita djecu, odgovor zašto vole svoju malu školu mnogo je jednostavniji.
„Učiteljica je isto baš draga“, kaže Ivan.
Ravnateljica se nada da Praputnjak neće doživjeti sudbinu nekih drugih malih područnih škola. Jednom kada se škola zatvori, kaže, vrlo ju je teško ponovno otvoriti, navodeći primjer Zlobina.
„Djeca u ovako malim školama imaju tu privilegiju da imaju prekrasan pogled, da mogu prošetati u šumu, da imaju svoje igralište, da imaju svoju učiteljicu samo za sebe i to je jako velika vrijednost i za djecu, a i za nas odrasle.“
Franka je jedina djevojčica, ali zna se izboriti s dečkima
Jedina djevojčica u ovoj maloj četvorki je Franka. U svojoj školi najviše voli „kad trčim na terenu“.
A slušaju li je trojica dečki?
„Pa ne baš, ali dobro“, iskreno odgovara.
Borna pak nema dvojbi što mu je najdraže.
„Kada idemo van igrati nogomet.“
Učiteljica ističe odličnu komunikaciju s učenicima i njihovim roditeljima. Zajedno slave rođendane i odlaze na izlete, a upravo je bliskost jedna od posebnosti života male područne škole.
No troje četvrtaša na kraju ove školske godine odlazi dalje. Ostaje Lukas.
„I što ako sljedeće godine bude samo Lukas? Pa ja sam ovdje, ali nadam se da će biti još učenika. Zbog zajednice, nadam se da će se škola očuvati svakako“, kaže učiteljica Mia Burić.
Uz Praputnjak, među područnim školama s najmanjim brojem učenika u Primorsko-goranskoj županiji su Jablan na području Vrbovskog i škola na Iloviku, u kojima ove godine nema prvašića. Ove školske godine zatvorena je Područna škola Križišće.
