Moj grad je najtransparentniji grad u Republici Hrvatskoj (i to treći puta za redom prema istraživanju GONG-a i Udruge gradova). Vrijedni istraživači do tog su zaključka došli mjerenjem čak 70 pokazatelja kojima su ocjenjivali javnost sjednica gradskog vijeća, javnost rada i odluka gradonačelnika, poštivanje Zakona o pravu na pristup informacijama, suradnju s civilnim društvom te uključenost građana u donošenje odluka…
Ponos i ushit trebali bi osjećati svi naši građani. Ta između 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave biti najtransparentniji, ocijenjen s visokih 9,61, dok je primjerice općina Zrinski Topolovac ocjenjena s 0,00, daje dodatnu težinu i značaj tom hvale vrijednom atributu demokratičnosti.
Još ako se ta najveća transparentnost lijepo i učestalo prezentira, postaje moćno sredstvo za obranu od svih napada na rezultate poslovanja Grada i pridruženog mu Holdinga te odluka koje se donose na dobrobit nekih skupina građana.
Pa sve je transparentno, najtransparentnije čak, pogledajte rezultate LOTUS-a (GONG-ov sustav mjerenja i vrednovanja), i to tri put zaredom…
Prozirno i providno
Kad se malo bolje analizira GONG-ov trud, način vrednovanja i umijeće iskazivanja dobivenih rezultata jasno je da bi Zrinski Topolovac pretekao Rijeku po takvoj kvazi transparentnosti kada bi samo nabavio sredstva da može financirati neku marketinšku ili PR agenciju da im omogući:
- direktan prijenos sjednica gradskog vijeća i po mogućnosti dvije do tri reprize (ovisno o broju nastupa gradonačelnika) na lokalnoj televiziji i live streaming na gradskom portalu,
- objavu svih donošenih akata, zaključaka i odluka na web stranicama grada i lokalnim sredstvima priopćivanja,
- upozori administraciju da poštuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, ako i ne poštuju neka nađu neko suvislo opravdanje tipa „niste ni vi dok ste bili na vlasti“ ili „to oporba koristi za jeftino prikupljanje političkih poena“.
- bar jednom godišnje ugovori sastanak s udrugama civilnog društva (uz obvezni domjenak) i
- otvori knjigu žalbi (tužibaba).
I to je to.
Transparentnost je dostignuta „ko da si od cakla, sve se vidi, sve se čuje, sakrit se ne može“
Kako to onda:
- Grad Rijeka treći put zaredom dobiva „uvjetno mišljenje po obavljenoj financijskoj reviziji poslovanja“?
- Sva gradska poduzeća posluju društveno odgovorno te dobro i odgovorno upravljaju gradskom imovinom, ali iskazuju gubitke?
- Da se ne poštuju sudske presude, rješenja upravnog suda, mišljenja državne revizije?
- Da se poslovni prostori i koncesije dodjeljuju uvijek istim osobama (pravnim)?
- Da na javnim natječajima poslove dobivaju uvijek isti?
- Da se u Gradu i njegovu Holdingu zapošljavaju samo „nipote“ i „netjaci“?
- Da se čak i u njihovim biltenima o tome nađe i pokoji članak (do marende)?
- Da se kao antraksom posuta odbijaju sva mišljenja, stavovi, prijedlozi, ideje koja ne dolaze od najtransparentnijih od svih transparentnih?
- …insinuacije… je li baš?
Prozirno i providno
Daljnja analiza transparentnosti dovodi do zastrašujuće spoznaje da se transparentnost (engl. transparency) prevodi na naš jezik i kao providnost (čija?).
A providnost je Božji atribut kojim se opisuje čin uređivanja događaja, njegovo predviđanje, upravljanje i briga za čitav svijet. Dakle, Onaj koji ga koristi, uzima si pravo na providencu, On zna budućnost, On najbolje zna što je dobro za građane, čemu pitanja: Gdje ćemo raditi?, Kako preživjeti?, Kako platiti režije?, Kako platiti grijanje koje nisam koristio?, Zašto razvrstavati otpad koji skuplja jedan kamion?, Zašto imamo toliki prirez?, Zašto…?
A sve je transparentno, najtransparentnije čak.
Kažu najskuplji grad? Koga briga, glavno da je najtransparentniji!
