Nemam namjere a ni potrebe polemizirati, ali jučer objavljene neistinite navode Hrvoja Burića ipak moram korigirati („Hrvoje Burić ostao sam: „Za Koljanina i Kukuljana zov novca jači je od bilo čega“; NL, 15. 9. 2017.), objavio je na svom facebook profilu prozvani Marinko Koljanin.
‘Neistinitih navoda u tome tekstu je i mnogo više od onoga što sadrži sam naslov, pa idem redom.
Najprije, par riječi na temu navodno zatražene ispisnice: nije, naravno, ni s moje ni s ičije strane bilo ikakva traženja ispisnice, jer nije moguće ispisati se iz nečega u što nisi bio ni upisan, odnosno iz nečega što kao pravni oblik i ne postoji. Za sve predizborne nezavisne liste, pa tako i za Nezavisnu lista Hrvoja Burića, vrijedi pravilo da one okupljaju nezavisne pojedince, te da se nakon izbora po prirodi stvari rasformiraju. U tijela uprave izabrani predstavnici ulaze kao nezavisni pojedinci koji mogu (ako u tome vide smisao ili potrebu), ali i ne moraju nastaviti surađivati.
A sada nešto i o razlozima za prekid suradnje. Skrenut ću najprije pažnju na podatak za koji vjerujem da i sam po sebi dosta govori, a to je da nisam jedini koji je zaključio da može produktivnije nastaviti djelovati izvan suradnje s Burićem. Tome mogu dodati i opću ocjenu da Hrvoja koji se nadao postati gradonačelnik i Hrvoja koji to na kraju nije postao ne vidim kao jednu već prije kao dvije osobe.
Za ilustraciju ću tek navesti primjer s kojim je i javnost upoznata, tj. njegovo vrludanje između pozicije i opozicije kojim se i javno predstavio već na prvoj radnoj Županijskoj skupštini. Radi se o pristupu kakvom se nikako ne bih nadao od onog Hrvoja koji me prije izbora pozvao na suradnju, najprije mi ponudivši kandidaturu za župana (što sam odbio), a potom za dogradonačelnika, ističući sasvim drukčije principe djelovanja od onih kojima se postizborno priklonio.
Konačno, i o središnjoj temi – o materijalnim i financijskim aspektima koji su u tekstu predstavljeni neistinito, s nedvojbenom namjerom blaćenja mene i Josipa Kukuljana.
Bez obzira na odluku da sačuvam svoj nezavisni položaj u Gradskome vijeću (kojemu doista ne vidim alternative koju bih, kao vjerodostojnu, bio spreman prigrliti) bio sam spreman Hrvoju i grupi ljudi koja oko njega zasad neformalno egzistira prepustiti iznos od 2.300,00 kuna mjesečno koliko mi je kao izabranom vijećniku zakonski pripalo. O tome sam još prije dva mjeseca izvijestio Hrvoja. Pokazalo se međutim da zakonski uopće nije moguće ta inače namjenska sredstva usmjeriti spram treće strane s kojom izabrani nezavisni vijećnik nije, jer i ne može biti, formalno povezan.
Dakle, da smo i nastavili surađivati, ja te novce ne bih imao načina doznačivati Burićevoj listi ili Burićevoj tek budućoj stranci koja u vrijeme izbora nije postojala (a dodat ću i da je ideja o stranci nastala neovisno od mene, i da se nikada nisam imao namjere u nju uključivati), nego bih ih i u tom slučaju primao kao pojedinac i osobno bio odgovoran za način njihova trošenja. Koristim priliku da istaknem da ću ta sredstva koristiti korektno i u skladu s njihovom namjenom, za unapređivanje svojeg političkog rada, a ne „za sebe“ kako je to doista neumjesno formulirao Hrvoje. A „zaboravio je“ pritom spomenuti moj doprinos prikupljanju donacija tijekom kampanje, pa ne stoji ni napomena o mojem financijskom nesudjelovanju.
Budući da ne vidim druge svrhe rečene press konferencije doli žučljiva nastojanja da se nanese šteta meni i Josipu Kukuljanu (što u bitnome odgovara definiciji javne klevete), prisiljen sam zaključiti da Burić svoju korist traži kroz štetu koju pokušava nanijeti drugome – a to mi doista nije drago ustanoviti. Nadam se da će s osnutkom nove stranke tu osobinu znati obuzdati, i novi projekt poštedjeti kontaminacije zlom krvlju i podmetanjima, neminovno štetnih i za inicijatora i za sve koji svoje ime pridruže inicijativi. Jer klevete su kao bumerang: na prvu loptu možda i uspiju uspaliti neke negativne strasti, čemu i ciljaju, no na ovaj ili onaj način uvijek se na koncu obiju o glavu onome tko ih proizvodi.
Konačno, želim naglasiti i to da sam se u predizbornu suradnju s Hrvojem Burićem upustio nakon višekratnih poziva s njegove strane i u dobroj vjeri, zalažući se za moderniji, otvoreniji pristup politici, doista usmjeren interesima svih građana, koji neće ostati zarobljen u ideološkim obrascima, koji isključuje loptanje s principima prema prigodi i trenutačnim interesima i gradi se na korektnosti u javnom ophođenju. Odustao sam tada od vlastite kandidature koja mi je bila ponuđena, uz solidnu financijsku konstrukciju, od strane HSS-a i NS Reformista. Odluku sam donio vjerujući u poželjnost konsolidacije snaga (pogotovo s obzirom na velik broj do tada već formaliziranih kandidatura), te smatrajući da takva suradnja može predstavljati i demonstraciju spremnosti na nadideološki dijalog fokusiran na rješavanje vitalnih zajedničkih potreba svih građana Rijeke. Ciljevi kojima sam se rukovodio ostaju isti, od njih nikako ne odustajem.
U ovom postizbornom trenutku podvlačim crtu i pomno analiziram sve svoje poteze kako bih u budućnosti, a na korist Riječana, donosio uvijek bolje odluke te napredovao i kao osoba i kao političar. Prisjećam se i svojeg prvog političkog intervjua iz veljače ove godine (“Rijeci treba gradonačelnik svih građana“, NL, 18. 2. 2017) koji mi je donio neočekivanih 7% podrške građana odmah po objavi, što sam doživio kao čast i kao obavezu da se za iznijete vrijednosti nastavim zalagati. Okolnosti su sada drukčije, no stavovi koje sam u tome intervjuu iznio i nadalje vrijede, i neću odustati od traženja puteva da se oni ostvare, zaključuje Marinko Koljanin u svojem reagiranju.
