Kolumna |KOLUMNA – Smjena ravnatelja po babi i stričevima

Idi na originalni članak

Slučaj smjene ravnatelja Tehničke škole za strojarstvo i brodogradnju u Rijeci, “star” je gotovo dva mjeseca, ali trebao se naći na dnevnom redu Županijske skupštine pa tek onda privući pozornost medija.

Oglas

Naime, ravnatelj, prema naputku prosvjetne inspekcije mora odstupiti zbog nepravovaljanosti potvrde o nekažnjavanju, a potvrda o nekažnjavanju podignuta je u trenutku dok se protiv ravantelja vode privatne tužbe građana. O svemu tome inspekcija ne bi imala pojma da nije bilo revnog, anonimnog dojavljivača koji je našao vremena sve ovo proučiti i obavijestiti inspekciju.

 

Inspekcija nalaže Školskom odboru smjenu ravnatelja, Školski odbor to odbija učiniti pa sam biva smijenjen, osniva se Povjerenstvo koje upravlja školom do izbora novog Školskog odbora i tek tada Povjerenstvo smjenjuje ravnatelja.

Prema riječima Edite Stilin,pročelnice Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje, ravnatelj je suspendiran zbog privatnih razloga, odnosno parnice koja nema veze s radom i funkcioniranjem škole pa ne postoji zapreka njegovog povratka na radno mjesto nakon okončanja sudskog procesa.

Osnivač, odnosno Županija sada mora predložiti nove, vanjske članove.

U tom trenutku slučaj završava na sjednici Županijske skupštine pod točkom Razno, a već sutra u Novom listu.

 

I sve po zakonu…početak je refrena poznate Balaševićeve balade, ali navedeni bi stihovi mogli komotno biti mantra onima koji prljavštinu vlastitih poteza i namjera znaju vješto zakamuflirati u rigidne i vrlo često nedorečene odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju.

 

Naime, članak 106. Zakona 
jasno kazuje kako radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati osoba protiv koje se vodi kazneni postupak, ali nigdje ne definira radi li se o privatnom ili službenom kaznenom postupku.

Nisu samo ovi dijelovi članka 106. nejasni nama, običnim smrtnicima.

 

Za početak, na koji način osoba može ishodovati potvrdu o nekažnjavanju, ako su u trenutku podizanja potvrde u tijeku sudski sporovi? Dakle, ili je tu potvrdu netko falsificirao ili prosvjetna inspekcija osporava odluku suda.

Nadalje, kako onaj tko anonimno sve ovo dojavljuje inspekciji uopće može doći do ovakvih podataka?

Zanima me, mogu li ja isto tako nekim službenim i leganim putevima saznati tko i zašto vodi nekakvu građansku ili bilo kakvu parnicu pa da i ja konja za trku, odnosno inspekciju imam?

Svi znamo da takvi procesi u našoj državi traju godinama i da ih svatko u svakom trenutku može podignuti protiv bilo koga i zbog bilo čega.

 

Kako je nama, prosvjetnim djelatnicima, potvrda o nekažnjavanju jedan od uvjeta za zasnivanje radnog odnosa, po logici stvari, nitko tko je u bilo kakvoj parnici, zbog imovine, međe, neograđene livade, antipatičnog susjeda i sličnih nebuloza zbog kojih već ljudi podižu tužbe ili su tuženi, ne bi smio raditi ili bi u trenutku podizanje tužbe trebao dobiti otkaz.

Osim toga, zadnji sam put potvrdu o nekažnjavanju podizala prije nekih 20-ak godina. Nakon toga, više nitko nije provjeravao je li me netko u međuvremenu tužio.

Kako ravnatelj, škola, Školski odbor i na koncu Osnivač uopće mogu znati jesam li se ja npr. prije dvije godine potukla sa svojim susjedom pa me on sad tuži?

Nikako! (naravno, pod uvjetom da onaj anonimni obavještajac tj. osoba koja ima uvid u sve i svašta, ne sroči neko “dobronamjerno” pisamce prosvjetnoj inspekciji koja će istog trena zatražiti moje ili bilo čije udaljenje s radnog mjesta)

 

U ovoj mi je priči nejasno zbog čega prosvjetna inspekcija nije sama udaljila ravnatelja nakon anonimnog saznanja jer koliko znam, prosvjetna inspekcija ima te ovlasti već je lopticu prebacila na Školski odbor, a kada Školski odbor nije htio slijepo poslušati naredbu, smijenila je taj isti Školski odbor.

I tu još uvijek inspekcija ne želi zaprljati ruke pa štafetu predaje u ruke novoosnovanom Povjerenstvu koje upravlja školom do formiranja novog Školskog odbora pa konačno i napokon to Povjerenstvo smjenjuje ravnatelja. Ravnatelj smijenjen, prosvjetna inspekcija neokaljana, vuk sit, a ovce na broju.

 

Škola je u protekle četiri godine promijenila četiri ravnatelja.

Nakon ravnatelja koji se tijekom svog mandata “proslavio” najmanjim brojem učenika i razrednih odjela, školom su “prodefilirala” još dva ravnatelja.

Prvog je smijenio Jovanović zbog upisa učenika s nedostatnim brojem bodova nakon samo godinu dana mandata (znam barem pet škola koje su u Rijeci učinile isto, ali prosvjetna je inspekcija ulazila samo u one koje su anonimno ili neanonimno prijavljene).

Sljedeći je ravnatelj smijenjen ponovno zbog anonimne prijave tj. nevažeće potvrde o nekažnjavanju. I sve to nakon dvije godine mandata.

Trenutni ravnatelj u stvari i nije ravnatelj već Osoba koja zamjenjuje ravnatelja (tako bi ga valjda trebalo titulirati do povratka suspendiranog ravnatelja na radno mjesto). Vijek mu je trajanja potpuno i krajnje neizvjestan.

 

Prosvjetna inspekcija vrlo dobro zna tko piše anonimna pisma kao uostalom i svi oni koji ponešto znaju o Tehničkoj školi, ali kako stvari kod nas obično bivaju, nitko ne može ništa osim čekati.

Iskazati svoj stav, pokušati nešto promijeniti, značilo bi izložiti se dežurnom anonimcu, a potom inspekciji (kao što je to učinio suspendirani ravnatelj).

Ili učiniti ono što je uvijek jednostavnije i lakše, šutjeti i okrenuti glavu.

 

Kolektiv je nakon svega sročio nekakvu podršku suspendiranom ravnatelju, koju, od 42 zaposlena, nije potpisalo petero ljudi i razaslao je na sve važnije adrese, od ministra, riječke i zagrebačke inspekcije pa do Sindikata i Ureda državne uprave. Kako podrške takve vrste ne znače ništa i nemaju nikakvu pravnu osnovu ni težinu, nikakav odgovor nikada nije stigao.

Nitko ga, doduše, nije ni očekivao.

 

Ono što mene, na kraju još jednog poglavlja ove sapunice, zanima i muči, je li ova odluka o odstupanju ravnatelja do okončanja sudske presude neka vrsta presedana zbog kojeg prosvjetna inspekcija nije htjela zaprljati ruke?

 

Hoće li se nastaviti praksa smjenjivanja javnih djelatnika zbog sličnih slučajeva, sada, kada je riječka prosvjetna inspekcija otvorila neku vrstu Pandorine kutije?

I hoće li baš uvijek i za sve vrijediti onaj Balaševićev stih s početka teksta ili samo onda kada je potrebno maknuti čovjeka da bi se pripremio teren za igrača iz sjene?

Anonimnog igrača, naravno!

Autor: Tamara Šoić

 

 

Exit mobile version