KOMEMORACIJA ZA VJEKOSLAVA VOJU RADOIČIĆA Kušec: „Bio je veliki čovjek koji je u sebi sačuvao dijete“

Idi na originalni članak

Postao je sinonimom vedrih boja koje su dječački razigrano razasute po njegovim slika svjedočile radost života

Oglas

U Vijećnici Grada Rijeke održana je komemoracija za velikog umjetnika Vjekoslava Voju Radoičića, koji je u subotu 15. lipnja preminuo u 87. godini života, a sahranjen je na gradskom groblju Kozala.

Vojo Radoičić rođen je u Požegi 1930. godine, ali je Rijeku izabrao za svoj dom. Postao je sinonimom vedrih boja koje su dječački razigrano razasute po njegovim slika svjedočile radost života. Opraštajući se od velikog umjetnika gradonačelnik Vojko Obersnel kazao je kako je Vojo Radoičić radio ono što je volio do zadnjeg daha.

Na komemorativnom skupu obitelji, rodbini, prijateljima i brojnim poštovateljima djela i života Voje Radoičića obratili su se Damir Šegota, predsjednik HDLU-a Rijeka, Vojko Obersnel, gradonačelnik Grada Rijeke, Zlatko Komadina, župan Primorsko-goranske županije, Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture Republike Hrvatske, Mladen Kušec, publicist, književnik i prijatelj Voje Radoičića te Dragan Ogurlić, novinar, publicist i izdavač koji je nedavno s Vojom Radičićem dovršio Vojin zadnji veliki projekt: monografiju pod naslovom: Radoičić: San (Odsanjani san), prenose mrežne stranice Grada Rijeke.

Ogurlić: Vojo je obilježio cijelu epohu hrvatske i riječke kulture i umjetnost

Izražavajući sućut obitelji, kćerima Vlasti i Jasni, unucima Željki, Petri, Dori i Krešimiru te praunucima Luciji, Borni, Mariji-Zlatici i Jakovu i ostaloj tugujućoj rodbini Ogurlić je podsjetio na životni i umjetnički put barba Voje, velikog umjetnika i velikog čovjeka. – Vojo je obilježio cijelu jednu epohu hrvatske i riječke kulture i umjetnosti , legenda je Rijeke i Primorsko-goranske županije i hrvatske likovne scene , veliki umjetnik, drag i dobar čovjek , najkreativnija i najpozitivnija osoba koju sam poznavao – kazao je Ogurlić.

Opraštajući se od kolege umjetnika Damir Šegota, predsjednik HDLU-a Rijeka, istaknuo je kako je Radoičić bio dobri duh riječkog HDLU-a čija su radna energija i optimizam bili svima poticaj, dok je Hraste – Sočo, izražavajući sućut obitelji u ime ministrice kulture istaknula da je odlazak Voje Radoičića ostavio veliku prazninu na hrvatskoj likovnoj sceni i u hrvatskoj kulturi. Od „čovjeka od boja“, kako ga je nazvao, oprostio se i župan Komadina upućujući zahvalu Radoičiću na svemu što je učinio, što je svoj talent nesebično poklanjao svima.

Dirljivim riječima od svog se prijatelja oprostio M. Kušec rekavši kako je Radoičić bio dijelom Rijeke, ali i cijele Hrvatske u kojoj su ga iznimno poštovali.

– Vojo nas je uvijek podsjećao da se volimo i poštujemo, bio je čovjek velike radosti kojemu su svi prilazili, čovjek koji je u sebi sačuvao dijete – kazao je Kušec dodajući da će Vojo uvijek biti živ u njemu i svima koji su ga voljeli.

Obersnel: Vojo je bio istinski vedri duh našega grada

Izražavajući iskrenu sućut obitelji Voje Radoičića, u ime svih Riječana, svih suradnika, svoje obitelji i svoje osobno ime, gradonačelnik Vojko Obersnel kazao je kako je Vojo jučer ispraćen na svoj posljednji „vijađ“ .

– Tužni smo, jako, jer unatoč visokim godinama Vojo nam je svima već desetljećima bio iznimna životna inspiracija i istinski vedri duh našega grada. Vojine boje, crteži i brod su na našem Pavlinskom trgu, u Gradskom kazalištu lutaka, u brojnim javnim institucijama, uredima, restoranima, u bolnicama čak, u mnogobrojnim domovima ne samo riječkim i hrvatskim, nego i onima izvan naših granica.

No, bez njegovih svježih boja i oblika, u našemu gradu više ništa neće biti isto! Njegova djela: slike, skulpture, instalacije predstavljaju odraz njegova doživljaja stvarnosti, njegove čiste radosti življenja. To ne znači da je Vojo baš uvijek bio vedar, jer zrelost i godine ostavljaju svoj pečat. No, čitavo njegovo biće kao da je na sebi nosilo receptore za vedrinu, i ona je iz njega izbijala do zadnjeg njegova daha. To smo imali priliku vidjeti i nedavno, na predstavljanju njegove monografije pod naslovom SAN – Odsanjani san. Bilo nam je jasno da mu je zdravlje ozbiljno ugroženo i da je zadnjim snagama završio ovaj veliki projekt. Izdanje monografije bila je njegova zadnja želja. Drago mi je da smo ju uspjeli ispuniti. – kazao je Obersnel opraštajući se od Radoičića.

Fasciniran brodovima i morem

Prisjećajući se umjetnika gradonačelnik je kazao kako je Vojo bio fasciniran brodovima i morem, kako je volio daljine, putovanja, ali i da je odasvud najviše volio doći doma! U svoju Rijeku, koju je odabrao i volio, iako se u njoj nije rodio.

– Eto poruke, jedne u nizu koju nam Vojo šalje putem svojih djela. Bezbroj puta narisao je Korzo, iz svih kutova, pa je onda povukao strelicu prema kafiću u kojemu netko pije belo kafe, jer kafe je sinonim za druženje. Iz škrinja i ormara naših nona i svoje mladosti izvlačio je škabeline i risao po kuhinjskim krpama, obasipajući nas nježnošću i željom da zadržimo taj svijet za koji se je bojao da nekako nestaje. Mislim da nam je Vojo svojim djelima poručio da je svijet ono što nosimo u sebi! – kazao je Obersnel.

Nepregledni broj nagrada

Podsjetio je Obersnel i na brojne umjetnikove selidbe po Europi i svijetu, upoznavanje i rad s brojnim slavnim umjetnicima, poput Hundertwassera, nepregledni broj nagrada koje je za svoj originalan pristup umjetnosti Vojo dobio i veselio se njima zajedno sa svojom pokojnom suprugom Zlatom, svojim kćerima i unucima.

– I nakon svega toga ,Vojo se u svojim nježnim godinama našao na koljenima, u jednom lučkom skladištu puzao je četveronoške mjesecima, sve dok nije završio svečani zastor za Gradsko kazalište lutaka Rijeka! Često se je znao šaliti i reći da njegova želja za igrom boja i oblika, poriv za vedrinom nikad nisu bili jače izraženi nego u vrijeme otkad je navršio 8. desetljeće! Za Voju doista možemo reći da je radio ono što je volio do svojeg zadnjeg daha. – prisjetio se Obersnel.

– Strašno će nam nedostajati! Što god smo radili, organizirali, znali smo da to možemo oplemeniti njegovim doprinosom, šarenim kišobranom, brodićem, ribicom, satom… i sad je taj Vojin sat stao. – kazao je Obersnel opraštajući se od Voje Radoičića riječima „Počivaj u miru, dragi Prijatelju, Veliki Majstore!

Foto: Grad Rijeka

Exit mobile version