Kakav god “grijeh” počinila, i kakav god da bude ishod ovog “slučaja”, Jelena Roganović trebala bi i dalje liječiti djecu, raditi ono što najbolje zna i umije na radost svojih pacijenata.
Piše: Neven Šantić
O Jeleni Roganović sam godinama slušao i čitao hvalospjeve kao odličnoj liječnici, stručnjakinji koja je brojnoj djeci olakšala borbu s teškom bolešću, mnogima od njih spasila i život. U tom trenutcima sam znao pomisliti kako smo ipak sredina koja zna prepoznati, a što je još važnije to i javno obznaniti, one među nama koji se izdvajaju kvalitetnim i predanim radom.
Bilo mi je dovoljno da jednom, kada je krajem (ne mogu se točno sjetiti koje) godine Kanal Ri organizirao humanitarnu akciju za djecu s Odjela za onkologiju bolnice na Kantridi, vidim i osjetim odnos doktorice Roganović i njenih pacijenata (zajedno s njihovim roditeljima) da mi sve postane jasno.
To je bilo nešto posebno. Na odjelu za najteže male bolesnike bilo je veselo. Čuo se smijeh i međusobno zadirkivanje mališana koji su na takvom odjelu povezani kao na malo kojem drugom. Tu nije bilo “službene distance” liječnika i pacijenta, tu je prevladavala iskrena briga liječnice i iskreno poštovanje djece. Da ne zazvuči patetično, bilo je tu i iskre međusobne ljubavi. A to se ne može glumiti.
Ne znam razloge zašto je Jelena Roganović smijenjena s mjesta šefice pedijatrije bolnice na Kantridi, niti zašto joj moguće prijeti i otkaz. I ona i ravnatelj KBC-a odlučili su šutjeti dok se, pretpostavljam, ne okonča disciplinski postupak ili nešto slično tome. I to valja poštovati.
Ipak, kakav god “grijeh” počinila, i kakav god da bude ishod ovog “slučaja”, Jelena Roganović trebala bi i dalje liječiti djecu, raditi ono što najbolje zna i umije na radost svojih pacijenata.
Premali je Rijeka grad, premala je ova regija iz koje stižu pacijenti na Kantridu, a da bi se olako i ishitreno odricali svojih naboljih stručnjaka.
Jelena Roganović svakako je jedna od njih.