Koliko dugo Hrvati mogu izdržati bez mobitela? Prošli tjedan u Direktu objavljena je priča o nizozemskim offline klubovima, gdje ljudi provode vrijeme radeći doslovno bilo što drugo osim skrolanja po mobitelu. Dobili su toliko reakcija da su odmah znali da se radi o temi koja svakog zanima i kojom se vrijedi pozabaviti malo dublje, piše Net.hr.
Na stanici. U tramvaju. Na kavi. Na klupi. Gdje god se okrenu – svi su na mobitelima.
“Na mobitelu provodim dva, tri sata dnevno, najviše idem na Reddit i YouTube,” priznaje Marin iz Zagreba.
Zvonimir voli skrolati po Instagramu, Facebooku i WhatsAppu, dok Mirna ima druge razloge.
“Najviše sam na mobitelu zbog posla. Rekla bih jedno dva do tri sata, sigurno,” kaže.
Hrvati u prosjeku provedu više od 4 sata dnevno na svojim pametnim uređajima.
Što je nomofobija?
“Nomofobija je taj jedan strah od nedostupnosti, strah da nemamo mobitel pored sebe, da se isprazni baterija i da mu jednostavno ne možemo pristupiti. Do toga je došlo zbog prevelike ovisnosti o mobitelima danas. U tim se trenucima javlja anksioznost, strah od propuštanja stvari, strah da neće moći kontaktirati osobu koja im je potrebna. Isto tako i na razini fiziologije, drhtavica, pojačano znojenje, ubrzan rad srca,” objasnila je psihologinja Dajana Čopec.
Za njih je možda kasno, ali djeca još mogu naučiti živjeti bez ekrana. Za to brinu Marina i Sanja, osnivačice prvog offline kampa.
“Kako mi radimo u ‘Školi u oblacima’ online poduke za djecu, kolegica je radila treninge online, sve se nekako svelo na online i došle smo na ideju da trebamo to skroz okrenuti,” kaže Marina Živčić, jedna od osnivačica offline kampa iz Udruge “Grobnički rez”.
I tako je sve počelo. U tri godine kroz offline kamp na Platku prošlo je tristotinjak djece, a uskoro će bez telefona kampirati i u Fužinama.
“Oni ostavljaju telefone doma, nemaju nikakav pristup internetu, sva sreća u šumi nema signala, pa ako netko možda i prošverca nešto, nema mu baš puno koristi od toga,” dodaje Sanja Delladio, također jedna od osnivačica.
“Prvi i drugi dan je dosta teško. Stvarno se primijete krizice od nedostatka ekrana do nedostatka slatkiša. Ni oni sami ne znaju što im je. Stvarno su nahajpani. I onda u srijedu to nekako sjedne na svoje i do petka nitko ne pomisli na mobitel,” zaključuje Marina.
Na mobitel nitko ne pomišlja u offline barovima i klubovima koje su prije dvije godine osmislili Nizozemci. Da bi ušli, telefon moraju ostaviti na ulazu i onda kreće digitalni detox. Odvoje se od mobitela i čak nauče slagati – Rubikovu kocku.
“Offline klub je tu da bi ljudi došli i proveli vrijeme sami, ali i s ostalima oko njih s opuštenom glazbom u pozadini. Mogu čitati, mogu crtati, mogu heklati, mogu slikati. Netko je čak jednom donio i Lego kocke i slagao ih. Mogu upoznati strance, dijeliti ideje i razgovarati s prijateljima ili ljudima koje ne znaju,” rekao je osnivač offline klubova u Nizozemskoj, Ilya Kneppelhout.
Inače, prema jednom nedavnom istraživanju, ljudi su u prosjeku uz tehnologiju čak 41 posto životnog vijeka. A seksaju se čak 100 puta manje. Eto, možda ipak mogu biti manje na mobitelu. Barem znaju što im je činiti, piše Net.hr.
