Konačno je stigao prijedlog vladajuće koalicije o izbornim jedinicama, čije se granice, zbog odluke Ustavnog suda, moraju korigirati jer se krši ustavna jednakost biračkog prava
Piše: Neven Šantić
Nije da su građani već pohitali u javnu raspravu i da ih to jako zanima, kao što ih to nije zanimalo ni prethodnih petnaestak godina od kada je konstatirano da broj birača izbornih jedinica varira više od zakonom dozvoljenih 5 posto, ali bi se ipak trebali zamisliti.
I upitati se: Je li postojanje naših brojnih egzistencijalnih problema za koja političari ne nalaze najbolja rješenja ipak posljedica činjenice da smo kao građani premalo vodili računa o temeljnim demokratskim pitanjima (kao što je jednakost biračkog prava) prepuštajući političarima da neometano rade što žele i kako žele? Pa im je to prešlo u naviku kod svakog problema, jer se građani ne bune niti kažnjavaju političare.
Slaba reakcija građana
Jedina novost za stanovnike Primorsko-goranske županije u ovom prijedlogu je seljenje Matulja iz 8. u 7., a Novog Vinodolskog iz 7. u 8. izbornu jedinicu. To bi trebalo u 8 izbornoj jedinici malo ojačati poziciju HDZ-a a oslabiti SDP, IDS i PGS, no koliko – tek ćemo vidjeti.
Kao i što ćemo tek vidjeti hoće li javna rasprava o ovom prijedlogu biti baš toliko burna koliko navješćuje opozicija koja je predlagala drukčije modele krojenja izbornih jedinica.
Ali, kada je riječ o reakciji građana, nažalost ništa drukčije nije ni kada je u pitanju lokalna politika. Evo primjera kako nehaj birača kod izbora naposljetku može dovesti do problematičnih odluka.
Naime, istog dana kada je objavljen prijedlog vladajuće koalicije o novim granicama izbornih jedinica, riječko Gradsko vijeće odlučivalo je o drugom rebalansu proračuna koji je, prema najavama, između ostalog trebao omogućiti povećanje plaća odgojiteljicama i vatrogascima. No, rebalans proračuna nije prošao. Nedostajao je jedan glas. Protiv su bili HDZ, Most, Akcija mladih, Unija Kvarnera i skupina nezavisnih vijećnika.
Zašto nisu podržali rebalans?
Spominjali su “nedovoljnu komunikaciju i koordinaciju gradonačelnika s gradskim vijećnicima kad su u pitanju najvažnije točke dnevnog reda Gradskog vijeća, lošu dinamiku provođenja kapitalnih projekata i nerealizaciju dijela projekata usvojenih temeljem amandmana vijećnika”.
A nezavisni vijećnik Davor Štimac, koji nije bio na sjednici, poručio je da ne bi glasao za rebalans ni da je bio u vijećnici, jer “da je gradonačelniku bilo stalo do prihvaćanja rebalansa proračuna više bi se – potrudio, a nije”. Kada se svi ovi razlozi svedu na jednostavni jezik, zajednički nazivnik pritivljenja rebalansu glasi – gradonačelnik nije dobro trgovao s glasovima. Nije u rebalasu našao mjesta za sve opozicijske apetite.
Naravno da u politici ima trgovanja
Često su mnogi vrijedni javni projekti isposlovani političkom trgovinom, no mnogo češće je tu riječ o takozvanoj štakorskoj politici gdje se pod krinkom javnog interesa realiziraju vlastite ambicije vijećnika i skupina koje su im bliske. Tako su zbog “nedovoljne komunikacije gradonačelnika i vijećnika” i “loše dinamike provođenja kapitalnih projekata” (možeš misliti!), na suhom ostale odgojiteljice i vatrogasci.
Marko Filipović ili stvarno ne zna komunicirati s vijećnicima ili je ovaj put mislio da će povećanje plaća odgojiteljicama i vatrogascima ujediniti cijelo gradsko vijeće pa nije dobro shvatio signale da treba i dodatno odriješiti kesu. Kako god bilo, morat će sada naći načina da ispuni obećanje ovim važnim skupinama gradskih djelatnika i djelatnica. Kako zna i umije.
Riječki birači bi konačno trebali presjeći takvo stanje
Građani bi, međutim, i iz ovog slučaja konačno mogli nešto naučiti.
Osim HDZ-a koji će se uvijek protiviti prijedlozima SDP-a i njegove koalicije, ostale opozicijske grupacije u Gradskom vijeću pokazale su se politički nestabilnima i nezaježljivima. U redu je kontrirati vlasti, ali u ozbiljnoj politici uvijek se zna mjera.
U riječkom Gradskom vijeću je previše malih i rascjepkanih grupacija, kako na vlasti tako i u oporbi. I kod svakih novih izbora javljaju se novi pretendenti za participiranje u gradskoj politici. A kada je tako, teško je postizati većinu i donositi bilo kakve sadržajne odluke jer je mnošto onih kojima za njihov glas valja “udovoljiti”.
Riječki birači bi konačno trebali presjeći to stanje, i počevši od novih lokalnih izbora prestati nasjedati na lijepe riječi i parole “nezavisnih lista” (nitko u politici nije nezavisan) i stranaka koje se lažno predstavlju, te tako reducirati broj političkih grupacija u Vijeću i omogućiti lakše donošenje odluka.
Kako će prepoznati one koje valja eliminirati? Dovoljno je da pozorno slušaju tko što govori i pamte malo duže od jučerašnjeg dana.
