Još je malo ostalo do početka rada riječkog Zavoda za prostorno uređenje. Bit će to realizacija jednog od glavnih predizbornih obećanja ekipe okupljene oko Ive Rinčić, projekt od kojega se očekuje da postavi temelje oblikovanja novog lica grada. Jesu li očekivanja prevelika?
Piše: Neven Šantić
Podsjetimo, Rijeka je nakon Drugog svjetskog rata bila među prvim gradovima ne samo u socijalističkoj Hrvatskoj nego i u Jugoslaviji u kojima je osnovana ustanova za prostorno planiranje. Riječki urbanistički biro (institut) osnovan je, naime, u rujnu 1952. godine.
Jedan od najznačajnijih poslova bio mu je višegodišnja i temeljita izrada Generalnog urbanističkog plana Općine Rijeka, prvog GUP-a jedinstvene riječke općine (objedinjenog riječkog i sušačkog dijela) donesenog 1974. godine a koji je na snazi, s nekim izmjenama, praktički bio do 2007. godine. Pri tome je surađivao s općinskim Zavodom za komunalnu djelatnost, operativnim tijelom gradske vlasti koje je bilo zaduženo i za urbanistički dio, a supervizor je bilo Vijeće za urbanizam i komunalne poslove kao tijelo Skupštine općine Rijeka, a čiji su članovi bili istaknuti riječki stručnjaci iz područja arhitekture, urbanizma, ekonomije i srodnih djelatnosti.
Kopnio je značaj i urbanizma i prostornog planiranja
Zašto ovaj kratki povratak u prošlost? Upravo da se istakne koliki su značaj nekadašnje riječke vlasti pridavale urbanizmu i prostornom planiranju kao temelju razvoja. No, nažalost, s vremenom u brojnim reorganizacijama na Korzu 16, od 1980-ih na ovamo, kopnio je značaj i urbanizma i prostornog planiranja. Kulminacija je došla u vrijeme Marka Filipovića kada je u strukturi gradske uprave urbanističko – prostornoplanski dio bio sveden na odsjek u Odjelu za graditeljstvo.
Drugim riječima, postao je zadnja rupa na svirali. Podređen graditeljstvu umjesto da bude obrnuto.
I onda nije bilo neočekivano da se svaki put kada se pojavi interes za atraktivne lokacije u gradu (ex-Istravino, stadion Kantrida, Dječja bolnica…) lome koplja oko toga treba li i što graditi na tim lokacijama.
Paralelno s tim, idu i sumnje za potencijalnu korupciju, utjecaj raznih lobija na gradsku vlast i slično. Ukratko, kada nemate jasni urbanistički plan i viziju pokušava se reagirati na ad hoc planove i ideje što dovodi do sukoba, kaosa u prostoru i nezadovoljstva građana.
Zato je bilo jako važno da se ta negativna spirala (ne)planiranja grada zaustavi. Pa da se, paralelno s novoformiranim Upravim odjelom za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljstvo (gdje se konačno urbanizmu vraća nekadašnje mjesto u kreiranju uvjeta za razvoj grada) ustroji i tijelo koje će na stručnoj podlozi postaviti gabarite prostornog uređenja (i planiranja?) i time Gradskom vijeću olakša odlučivanje o svim graditeljsko/razvojnim idejama i investicijama koje pokucaju na vrata vlasti. I za to aktualnoj riječkoj vlasti valja skinuti kapu.
Mnogo je nepoznanica o budućem djelovanju Zavoda
No, to je tek početak priče. Mnogo je nepoznanica o budućem djelovanju Zavoda.
Ono što se zna jest da je prostor za Zavod za prostorno uređenje nađen na trećem katu jedne od zgrada Muzeja Grada Rijeke, kockici tik do Guvernerove palače, te da je za uređenje tog prostora, gdje već postoje uredi, iz gradske kase izdvojeno 400 tisuća eura (neka crkne škrtost!).
Zna se također da je gradonačelnica koliko jučer imenovala članove Upravnog vijeća Zavoda na čijem čelu ćed biti Leo Modrčin, da je Gradsko vijeće odobrilo Statut ustanove, te da će Upravno vijeće raspisati natječaj za ravnatelja/ravnateljicu koji će preuzeti kormilo od v. d. ravnateljice Ivne Grabovac i zasukati rukave da Zavod postavi na noge.
Ono, međutim, što se ne zna jest koliko će, između ostalog, Zavod doista biti autonoman, kakvi će biti odnosi njegovih djelatnika i gradskih vlasti odnosno kako će se ostvariti ideja da Zavod usko surađuje s Upravnim odjelom za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljstvo (čija će, primjerice, riječ biti zadnja) a da mu nitko ništa ne uvjetuje, te kako će se nositi s pritiskom privatnih investitora. O tome, dakle o pravoj ulozi nove ustanove, moći će se suditi tek kada Zavod počne funkcionirati i davati prve rezultate.
Zavod neće moći biti čarobni štapić za razvojnu renesansu grada
Kako god bilo, a nadamo se da će biti dobro, valja unaprijed upozoriti da Zavod neće moći biti čarobni štapić za razvojnu renesansu grada.
Jer, urbanizam i prostorno planiranje su sigurno važni, takoreći vrh prioriteta u promišljanju gradske budućnosti, ali ako ne bude ideja i snage privlačenja investicija i ljudi, kao i rješavanja drugih segmenata života grada koji moraju biti posloženi kako valja – teško će se biti izvući iz žabokrečine u koju je grad upao i pokrenuti novi razvoj.
Nabrojit ću samo neke događaje, pojave i objekte koji upozoravaju na složenost riječke svakidašnjice: problem okončanja projekta Galeb; Sortirnica; čistoća grada na primjeru Vodovodne ulice i cijelog središta grada (a nije bolje ni na periferiji); održavanje zgrada u centru grada – na primjeru zgrade u Zanonovoj ulici gdje je nedavno izbio požar s dvoje mrtvih sugrađana; nesukladnost gradskih komunalnih službi; gordijski čvor teatra Fenice; željeznički Most III; zaštićeno skladište Metropolis koje propada dok se Grad i država ne dogovore da prijeđe u gradsko vlasništvo i dobije novu namjenu… Niz problema, većeg ili manjeg obujma, tu se prestaje.
Možda gradonačelnica Ivi Rinčić sa svakim novim danom doista postaje svjesna težine problema upravljanja Rijekom. I činjenice da teško možete maštati o viziji grada budućnosti ako ne uspijevate riješiti ono što vas pritišće u sadašnjosti. Veliki je to izazov.
Gradonačelnica je u četvrtak dobila dvostruko upozorenje. Nije joj prošlo polugodišnje izvješće o radu, ali je bolnija spoznaja da nema sigurnu većinu s kojom bi mogla lakše upravljati gradom u problemima.
A bez čistog, budućnosti otvorenog i posloženog grada i gradskih službi, naime, zalud će biti napori Zavoda za prostorno uređenje.
