Iva Rinčić i njena lista u ponedjeljak će polagati popravni ispit. Valja ponovno birati i izabrati predsjednika Gradskog vijeća kako bi to predstavničko tijelo moglo preuzeti svoje obaveze. Dogodi li se da izbor ne uspije, Rijeka će se naći u političkoj krizi kakvu do sada nije poznavala
Piše: Neven Šantić
Ishod novog (i najvjerojatnije posljednjeg jer vrijeme curi) pokušaja konstituiranja riječkog Gradskog vijeća odgovorit će i na pitanje ima li aktualna gradonačelnica političku budućnost. Unatoč cijelom nizu dobrih izjava i poteza, te najava koje posljednjih dvadesetak dana sugeriraju svježe vjetrove u upravljanju gradom, Rinčić može tvrdoglavim pristupom oko izbora predsjednika Gradskog vijeća doći do zida pa će sve to lijepo i obećavajuće pasti u vodu.
Nema, naime, političke budućnosti ni za koga koji ne shvati da je politika umijeće mogućeg te da je, ukoliko nemate apsolutnu moć i većinu, potrebna sposobnost stvaranja kompromisa. Pa i minimalnih.
Može li doći do raspuštanja vijeća?
Ustrajavanje na kandidatu iz vlastitih redova i bez osigurane većine, sa stavom da bi to drugi trebali samo tako prihvatiti, bez suvišnih pitanja i traženja objašnjenja, moglo bi 21. srpnja ponovno dovesti do političke blamaže. Posljedično i do raspuštanja vijeća i raspisivanja novih izbora. A onda i do propitivanja sposobnosti ljudi s liste aktualne gradonačelnice da kreiraju, recimo to tako, održivu politiku u naredne četiri godine.
Ukoliko inzistiranje na Robertu Kureliću nije znak da unutar njene liste Akcija mladih vrši pritisak da dobije uz zamjenika gradonačelnika i mjesto predsjednika gradskog vijeća, što bi samo po sebi bio znak za loše stanje u okruženju gradonačelnice, Iva Rinčić nema valjanih argumenata za odbijanje kandidata neke druge stranke ukoliko njen ne prolazi.
Bez minimuma povjerenja nema ni politike
Ako se, naime, Lista Ive Rinčić boji da će predsjednik Gradskog vijeća iz redova neke druge stranke „kontrolirati” rad skupštine mimo njena znanja, imamo problem s nepovjerenjem. A bez minimuma povjerenja nema ni politike.
Istina da svako malo svjedočimo da netko u politici izigra nečije povjerenje, ali se s time računa kao s jednom od mogućnosti. Kada se to dogodi, u demokracijama se karte ponovno miješaju, glasanjem odnosno izborom novog funkcionara stvara se novo „povjerenje”, i to traje do sljedećeg iskakanja pa se cijeli proces ponavlja.
Ukratko, Lista Ive Rinčić s jednom trećinom vijećnika bi htjela imati svog čovjeka na čelu Gradskog vijeća, što će reći da ne vjeruje nikome drugome, a s druge strane zalaže se za princip glasanja bez utvrđivanja koalicijske većine, što će reći i bez sudjelovanja u kreiranju prijedloga ikoga izvan kruga svoje liste, što nas dovodi do toga da želi da se, u ime ideje o boljitku grada, na povjerenje prihvate svi njeni prijedlozi, kako god oni bili obrazloženi. Drugim riječima, od drugih tražite povjerenje u ono što radite, ali odbijate dati povjerenje drugima za njihovo djelovanje.
Zar ne bi upravo prihvaćanje nekoga izvan liste okupljene oko gradonačelnice za predsjednika Gradskog vijeća bilo najbolja propaganda ideji „otvorenog glasanja za sve prijedloge na temelju njihove kvalitete” bez stvaranja čvrste postizborne koalicije, a za što se zalagala ta lista odnosno njeni članovi još dok su djelovali u proteklom sazivu Gradskog vijeća?
Zatišje pred buru?
No, pustimo špekulacije. Nakon neuspjelog pokušaja konstituiranja riječkog Gradskog vijeća prije tri tjedna napisao sam da gradonačelnica ima dvije mogućnosti: pregovorima doći do većine koja će se obavezati na suradnju i onda predložiti predsjednika vijeća koji će sigurno proći ili otvoriti mogućnost da predsjednik vijeća postane i netko izvan kruga njene liste iz redova dvije trećine preostalih vijećnika.
Za sada nema naznaka da se sprema bilo što novoga što bi dalo naslutiti da je u igri jedna od dvije spomenute moguće opcije za razrješenje aktualne krize, iako se vjerojatno u pozadini intenzivno pregovara ili nagovara. Nema reakcije ni na najavu četiri vijećnika regionalističkih stranaka (PGS, Lista za Rijeku i IDS) da će, bude li Iva Rinčić ponovno inzistirala na Kureliću, predložiti svog protukandidata (Anu Trošelj).
Je li to doista samo zatišje pred buru, pa možemo očekivati i razrješenje „spora”, ili je šutnja znak da se stiglo u slijepu ulicu?
U ponedjeljak ćemo biti pametniji.
