Prije nekoliko mjeseci na YouTubeu je objavljen video “Rijeka kroz vrijeme AI” koji je u vrlo kratkom vremenu privukao velik broj pregleda i izazvao iznimno pozitivne reakcije gledatelja. Video pogledajte ispod naslova ovog članka
Spojem umjetne inteligencije, povijesnih fotografija i ljubavi prema gradu, autor je na jedinstven način oživio riječke ulice, trgove i ljude iz prošlih vremena.
Upravo je to bio povod razgovoru s Antom Šušnjarom iz Rijeke koji profesionalno radi u marketingu, a u slobodno vrijeme istražuje povijest grada te stoji iza projekta “Riječka bojanka”. Otkrio nam je kako je nastajao ovaj zanimljiv i sve zapaženiji projekt.
‘Riječka bojanka’
Kako je nastala ideja za video „Rijeka kroz vrijeme AI“ i što vas je inspiriralo da ispričate priču o Rijeci upravo kroz spoj povijesti i umjetne inteligencije?
Ideja za video zapravo je nastavak ideje iza profila Riječka bojanka. Ideja tog profila je da uz pomoć raznih digitalnih alata stvaram slike Rijeke iz različitih razdoblja, uz pomoć starih fotografija, razglednica i crteža. Video je nastao dosta prirodno iz toga. Spojilo se nekoliko mojih interesa. Volim gledati stare fotografije Rijeke i zamišljati kako je bilo živjeti u nekim drugim vremenima. Zanimljivo mi je vidjeti kako su se mijenjale države, ulice, trgovi, zgrade, natpisi, prijevoz, ali i što je kroz sve te promjene ostalo isto.
Drugi interes je umjetna inteligencija. Volim pratiti nove alate i isprobavati kako ih mogu koristiti u svakodnevnom poslu, ali i za neke osobne ideje. Tako sam počeo AI-u davati stare fotografije, razglednice i crteže Rijeke i gledao kako ih pretvara u prizore u boji, a kasnije i u kratke video scene.
Naravno, to nije isto kao prava povijesna snimka, ali taj prizor odjednom postane bliži, življi i lakše ga je zamisliti. Nakon što sam napravio dosta takvih scena, shvatio sam da ih mogu posložiti kronološki i napraviti jedan kratki smisleni video. Tako je nastao „Rijeka kroz vrijeme AI“, kao dio profila Riječka bojanka, na kojem ću povremeno objavljivati slične sadržaje vezane uz Rijeku i njezinu prošlost.
Koliko je trajao proces izrade videa, od prikupljanja povijesnih fotografija i podataka do konačne verzije koju danas možemo pogledati i kako izgleda cijeli proces zadavanja uputa AI?
Proces je trajao otprilike četiri mjeseca, ali ne neprekidnog rada na videu, nego više povremeno istraživanje, isprobavanje i učenje. Dosta vremena otišlo je na izbor materijala. Nije svaka stara fotografija jednako dobra za obradu. Nakon toga slijedi dio koji je možda i najzahtjevniji: dobiti od AI-a rezultat koji je uvjerljiv. AI često napravi nešto što na prvi pogled izgleda dobro, ali promijeni neke važne detalje, primjerice arhitekturu. Kod povijesnih scena to jako smeta, jer upravo detalji čine scenu uvjerljivom.
Kad napišem AI-u prompt: “Obojaj ovu crno-bijelu fotografiju” ili “Napravi realističnu fotografiju u boji” to daje rezultat, ali često ne dovoljno dobar. AI modeli su trenirani na velikom broju slika i opisa, pa s vremenom nauče određene obrasce. Ako mu kažem samo “oboji fotografiju”, model često ide prema izgledu klasično obojenih starih fotografija, koje znaju izgledati malo umjetno ili previše obrađeno. Puno bolje rezultate dobivao sam kad bih prompt napisao kao konkretnu scenu. Recimo, jedan od boljih pristupa bio je:
“Od ove crno-bijele fotografije kreiraj fotografiju u boji scene sa filmskog seta, gdje svi glume da je 1940. godina. Bez filmske opreme, bez kamera, samo ljudi i atmosfera tog vremena.” Cilj je dobiti fotografiju koja izgleda kao da je sa filmskog seta ili kao da je netko tada imao modernu kameru.
Je li tijekom istraživanja i izrade videa postojao neki povijesni detalj, fotografija ili dio riječke prošlosti koji vas je posebno fascinirao i koji vam je prizor ili scena iz videa osobno najdraža?
Najviše me fascinira onaj dio riječke prošlosti za koji više nemamo puno fotografija. Što idemo dalje u prošlost, fotografija je sve manje, pa ostaju vedute, crteži i drugi prikazi. Tu mi je izazov bio posebno zanimljiv, jer je teže dobiti prizor koji izgleda kao stvarna scena. Posebno mi je zanimljiv Gradski toranj, odnosno Riječka ura. Kroz povijest je imala različite izglede i funkcije. Nekada je bila ulaz u utvrđeni grad, postojao je jarak s vodom, drveni most koji se podizao i cijeli taj prostor izgledao je potpuno drugačije nego danas. Takvi detalji su mi jako zanimljivi jer poznato mjesto odjednom počneš gledati drukčije.
Drag mi je i motiv riječkog tramvaja. Prvi električni tramvaj u Rijeci krenuo je 1899. godine, a prometovao je do 1952. godine. Na starim fotografijama izgleda jako nostalgično. Posebno mi je zanimljiv prizor tramvaja uz Mrtvi kanal – zamislite vožnju tramvajem Fiumarom dok se uz kanal vide privezani stari drveni jedrenjaci. Zanimljivo mi je razmišljati kako bi grad danas izgledao da je tramvaj ostao i kako bi se promet razvijao da tramvaj nije ukinut.
Koliko je zahtjevno umjetnoj inteligenciji „objasniti“ kako je Rijeka izgledala prije sto ili više godina te koliko je ljudske intervencije bilo potrebno da bi rezultat bio uvjerljiv?
Crno-bijele fotografije s puno detalja najlakše je pretvoriti u fotografiju u boji i tu uglavnom ne treba puno intervencije. Kod fotografija koje su slabije kvalitete, oštećene ili imaju manje detalja, teže je dobiti rezultat koji je vjeran originalnom izgledu. Važno je AI-u dati što više konteksta: koja je godina, kakva je arhitektura, kakva odjeća ima smisla, što se na slici smije mijenjati, a što zadržati. Sve što nije jasno zadano, AI će pokušati sam interpretirati, a tada se često pojave detalji koji izgledaju lijepo, ali nisu točni.
Za bolji rezultat nekad nije dovoljno koristiti samo jedan AI alat ili samo jedan prompt. Primjerice, za kreiranje scene s fontanom Franje Josipa I. spajao sam više fotografija u jednu kako bih dobio precizniji i vjerniji izgled cijele scene. Tek nakon toga AI je mogao bolje razumjeti prostor i atmosferu koju želim dobiti.
Tijekom rada na projektu stekli ste vrijedna znanja i iskustvo u korištenju umjetne inteligencije za stvaranje povijesnih i dokumentarnih sadržaja. Jeste li spremni ta znanja podijeliti s drugima kroz radionice ili predavanja?
Da, svakako. To vidim kao prirodan nastavak dosadašnjeg praktičnog rada s AI alatima. Kroz kontinuirano praćenje, testiranje i korištenje tih alata postalo mi je jasno koliko je važno umjetnu inteligenciju približiti ljudima na razumljiv, konkretan i upotrebljiv način. Danas gotovo svatko može upisati prompt i dobiti sliku, tekst ili video. Međutim, prava vrijednost često dolazi u sljedećem koraku: znati procijeniti rezultat, prepoznati kada izgleda generički, usmjeriti alat prema konkretnom cilju i zadržati stil, kontekst i smisao. To je ono što čini razliku između sadržaja koji je samo vizualno efektan i sadržaja koji stvarno funkcionira.
Takav pristup volio bih razvijati kroz edukacije: jasno, praktično i kroz primjere koje ljudi mogu odmah razumjeti i primijeniti u svom poslu, kreativnom radu ili vlastitim idejama.
Reakcije publike bile su vrlo pozitivne, je li Vas iznenadila neka povratna informacija ili komentar gledatelja?
Reakcije su me ugodno iznenadile. Očekivao sam i više kritika, pogotovo zato što u videu nisam obuhvatio dosta dijelova grada, važne osobe ili ključne trenutke riječke povijesti. Video je nastao kao niz scena i mjesta koja su meni bila zanimljiva dok sam istraživao. To nije enciklopedijski pregled Rijeke, nego više vizualno putovanje kroz vrijeme, sastavljeno od svakodnevnih prizora koji zajedno stvaraju osjećaj grada kroz različita razdoblja.
AI generirani sadržaj uvijek treba gledati kao interpretaciju, a ne kao potpuno točnu povijesnu rekonstrukciju.
Drago mi je da su ljudi prepoznali namjeru iza videa. Dosta komentara bilo je baš pozitivno. Ono što je video, po meni, najbolje napravio je to da nije zamijenio stare fotografije, nego ih je približio ljudima na jedan novi način. Ako netko nakon videa ode pogledati stare fotografije svog kvarta, pita roditelje, none i noniće kako je nešto izgledalo, ili dobije ideju da napravi nešto slično za svoj kvart ili mjesto, onda mi je to posebno drago.
To znači da video nije bio samo nešto za pogledati, nego je nekome otvorio dodatnu znatiželju.
(Video pogledajte ispod naslova ovog članka)
