U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti sinoć je otvorena izložba „Gdje je ženi mjesto? – Žene u modernoj umjetnosti: izložba iz zbirke MMSU-a“.
Izložba nudi pregled radova koji prikazuju žene unutar društvenog okvira 20. stoljeća, a u MMSU je postavljena nakon izložbe „Vidljive“, na kojoj je dan pregled recentnog stvaralaštva umjetnica kako bi se osvijestila nužnost za ravnopravnom vidljivošću i zastupljenošću autorica u muzejskim kolekcijama i programskim realizacijama.
Kako je istaknula ravnateljica MMSU-a Branka Benčić, priključivanjem riječkog muzeja međumuzejskom projektu „Vidljive“, stvoren je u okviru pripremnih radova značajan istraživački resurs koji je obuhvatio istraživanje, proučavanje i analizu muzejske građe kojoj su autorice umjetnice, to jest žene, a namjera je bila da se taj interes kontinuirano ugradi u institucionalno mišljenje, kritiku i refleksiju.
Izložbu je otvorila zamjenica riječkog gradonačelnika Sandra Krpan, istaknuvši:
„Ova izložba je, s jedne strane galerijski događaj koji donosi raznolike poglede i iskustva žena u povijesti kroz umjetnost, kroz koje možemo pokušati razumjeti njihove, odnosno naše priče, borbe i trijumfe. Svaka slika nosi sa sobom estetsku vrijednost, a s druge strane i duboku poruku o ženskoj snazi, strasti i otpornosti.
Prilika je to za dublju refleksiju o ulozi žena u našem društvu, našim izazovima s kojima se suočavamo, ali i postignućima i potrebama koje trebamo prepoznati. Borba je to koja traje i u svom angažmanu, poslovnom, ali i privatnom, izrazito sam posvećena promicanju prava žena, ljudskih prava, nenasilja, solidarnosti i jednakosti. Te vrijednosti nastojimo utkati i kroz obrazovne programe u našim osnovnim školama, poput već poznatog, Građanskog odgoja i obrazovanja, ili pak skorog uvođenja Zdravstvenog odgoja u naše škole“.
Autorsku koncepciju izložbe potpisuje Iva Kelentrić, a kustosice su Ksenija Orelj i Iva Kelentrić.
Izložba pruža uvid u identitete i uloge žena kao odraz vremena od moderne do 1970. godine i njihovog položaja u društvu
Radovi na izložbi „Gdje je ženi mjesto?“, datirani u razdoblje moderne do 1970. godine, pružaju uvid u identitete i uloge žena kao odraz tadašnjeg vremena i njihovog položaja u društvu. Rodni i klasni aspekti kako samih autora i autorica tako i promatrača i promatračica ključni su za tumačenje umjetničkih radova, a promatranje radova u povijesnom kontekstu pomaže nam razumjeti vrijednosti i uvjete doba u kojem nastaju. Stoga je bitno uzeti u obzir na koje su načine odnosi moći, dominantne strukture i vrijednosti određenog razdoblja i prostora oblikovali umjetničku praksu, prikaze/ikonografiju i interpretaciju.
U eri modernizma, koja je započela urbanizacijom i formiranjem gradova, došlo je do jasne podjele na javni i privatni prostor. Javni prostor bio je rezerviran za muškarce, dok su se žene uglavnom zadržavale u privatnom prostoru. Ova podjela jasno se reflektirala i u umjetničkim radovima. Žene su često prikazivane u interijeru, u aktivnostima koje su tada bile smatrane prikladnima za njihov spol, kao što su poslovi vezani uz kućanstvo i obitelj te briga o osobnoj higijeni. Zatvorene i statične kompozicije tako odražavaju suženost ženskog prostora kretanja i upućuju na ograničenu autonomiju žena. Iz umjetničkih radova iščitavamo poželjna pravila ponašanja i tadašnje interese.
Izložba potiče na aktivno sudjelovanje i kritičko razmišljanje o tradicionalnim rodnim pozicijama. Organizirana je u segmente posvećene različitim ulogama žene te promatra kako se društveni narativi i normativi oblikuju unutar klasnih i rodnih odnosa, od teme Rada u kući i izvan kuće, Majčinstva, Ženskog akta do Žene u ratu. Izložba „Gdje je ženi mjesto?“ u MMSU je postavljena nakon
Izložbeni postav nalikuje zgusnutim salonskim izložbama kao prethodnicama današnje izložbene prakse. Izloženo se pritom ne sagledava kao niz samodostatnih umjetničkih djela, već kao dio šire društvene slike i razdiobe rada. U tom smislu dio postava čine novinski članci i ulomci iz tadašnjih rasprava o ženskom položaju, posebice što se tiče javnog djelovanja žena i ravnopravnog statusa s kolegama, supruzima, očevima, vršnjacima. Riječima književnice i publicistkinje Zofke Kveder:„Često se čudim, kako muškarci vole da pričaju kako su njihove žene radine, kako kuhaju sapun, kako peku kruh, kako kuhaju… Ja onda često mislim da je sasma suvišno, što su njihove žene položile ‘čak’ i maturu, kad njihovi muškarci toliko uživaju ne da vode jedan duševno viši i ljepši život, nego da rade kao sluškinje.“ (1919.).
„Iako smo naoko zaokupljene prošlošću, izložbom progovaramo o strahu od žena i ženskim strahovima koji su dijelom i današnje stvarnosti. Nadovezujemo se na umjetničke i kustoske projekte te feminističke intervencije u povijest umjetnosti, poput Johna Bergera, Whithney Chadwick, Simone Ćupić, Ljiljane Kolešnik, Griselde Pollock, a koji horizontalno povezivanje između žena i muškaraca te žena i žena, zagovaraju kao hitnost, bez obzira što su promjene spore i diskontinuirane. I zato, unatoč kratkim rokovima i kratkom trajanju izložbe, izložbu radimo s guštom“, ističu organizatori izložbe.
Popis izloženih umjetnika i umetnica: Maria Arnold, Anna Antoniazzo Bocchina, Vjera Bojničić, Melita Bošnjak, Ante Brkan, Marija Braut, Bruno Bulić, Menci Clement Crnčić, Marijan Detoni, Ladislao de Gauss, Dragan Gaži, Vilko Gecan, Ivan Generalić, Branka Frangeš Hegedušić, Oskar Herman, Olga Jančić, Ksenija Kantoci, Gabrijela Kolar, Branko Kovačević; Ivan Goran Kovačić, Edo Murtić, Zlatko Prica; Miroslav Kraljević, Tomislav Krizman, Anka Krizmanić, Ferdinand Kulmer, Milena Lah, Stjepan Lahovsky, Maja Dolenčić-Malešević, Hrvoje Melkus, Jerolim Miše, Antun Motika, Vjekoslav Parać, Vladimir Pavoković, Pavao Perić, Zora Petrović, Oton Postružnik, Vlado Potočnjak, Vanja Radauš, Kosta Angeli Radovani, Božidar Rašica, Ivo Režek, Maksim Sedej, Ivan Sabolić, Jakov Smokvina, Miljenko Stančić, Vojislav Stanić, Vilim Svečnjak, Sonja Kovačić-Tajčević, Marino Tartaglia, Marta Ehrlich Tompa, Ivan Topolčić, Marijan Trepše, Vladimir Udatny, Milivoj Uzelac, Romolo Venucci, Božena Vilhar, Mirko Virius, Beta Vukanović i Jelica Žuža.
Izložba ostaje otvorena do 17. ožujka 2024. godine, a radno vrijeme muzeja je radnim danom od 12 do 19 sati te vikednom od 12 do 17 sati.
Naziv izložbe nastao je u sklopu radionice „Kako izložba nastaje? – daj detalje!“, a naslov je dala jedna od sudionica Nena Blažević. Tijekom trajanja izložbe na radionici će nastati i potom biti objavljene tematske legende potaknute pojedinim radovima.
Popratni program izložbe bit će dostupan putem web stranice MMSU-a i društvenih mreža muzeja, Facebooka, a vodstva izložbom bit će organizirana u četvrtak, 14. ožujka u 18 sati te u nedjelju, 16. ožujka u 11 sati.
Izložba je financirana sredstvima Grada Rijeke i Ministarstva kulture i medija RH u sklopu projekta „Uokviravanje kolekcije“.