Izlažu prošlogodišnji pobjednici Mandraća: Antonija Celin, Igor Delić i Barbara Cetina
U ponedjeljak, 24. kolovoza 2026. s početkom u 20 sati u Galeriji Artsada u Voloskom otvara se izložba Ususret Mandraću koja okuplja Barbaru Cetinu, Antoniju Celin i Igora Delića, nagrađene autore prošlogodišnjeg međunarodnog slikarskog natječaja Mandrać – Mandracchio. Njihov ponovni susret u galerijskom prostoru pruža mogućnost da se radovi, izvan natjecateljskog trenutka u kojem su prvi put povezani, sagledaju mirnije i cjelovitije. Pred nama su tri izrazito osobna likovna rukopisa, različita po senzibilitetu, postupku i odnosu prema slici. Upravo se u toj različitosti, međutim, otvaraju i neke neočekivane bliskosti.
Antonija Celin polazi od onoga što poznaje i što joj je blisko. Rijeka, Brseč i Opatija nisu samo motivi njezinih slika, nego mjesta kojima se vraća pogledom. Arhitektura, more, vegetacija i obrisi krajolika ostaju prepoznatljivi, ali ih autorica ne tretira kao vedute niti kao doslovne zapise prostora. Crtež zadržava strukturu prizora, dok ga boja omekšava, razlaže i prevodi u slobodniji slikarski ritam. Mjesto tako ostaje stvarno, ali se istodobno udaljava od svoje pojavnosti i približava doživljaju.
Barbara Cetina okreće se drukčijoj vrsti pamćenja. Njezini su radovi sastavljeni od starih i odbačenih materijala koji već nose trag prethodnog života. Upravo ih zbog njihove memorije autorica koristi kao sredstvo za prenošenje emocije, introspekcije i trenutaka osobnog preispitivanja. Papir, rukopis, fragmenti teksta, crtež i šav kod nje nisu tek elementi kompozicije. Svaki od njih donosi nešto vlastito, nešto što je postojalo prije nego što je postalo dijelom rada. Cetina ne pokušava materijal učiniti novim. Prihvaća njegovu istrošenost i upravo u njoj pronalazi vrijednost.
Igor Delić udaljava se od prepoznatljivog motiva. Njega ne zanima prikaz određenog prostora, nego mogućnost da prostor nastane unutar same slike. Linija, boja, ton, ritam i struktura postaju sredstva njegove izgradnje. Površine su guste i nemirne. Potezi se nižu, sudaraju, presijecaju i prekrivaju, stvarajući mjesta zgušnjavanja i predaha. Pogled nema jednu točku prema kojoj je usmjeren, nego neprestano traži put kroz sliku. Ni Delić, međutim, ne započinje nužno od prazne površine. Dio radova nastaje na pronađenim reklamnim platnima čiju prethodnu vizualnu povijest autor svjesno ne poništava. Fragmenti slogana, fotografija i grafičkih elemenata ostaju djelomično vidljivi i ulaze u odnos s novim slikarskim slojevima. Ono što je nekoć imalo jasnu, brzu i potrošnu komunikacijsku funkciju postaje dijelom slike koja od promatrača traži upravo suprotno, vrijeme i zadržavanje pogleda.
Kada se radovi Barbare Cetine, Antonije Celin i Igora Delića nađu jedni uz druge, njihove se razlike ne gube. Naprotiv, postaju još jasnije. Celin ostaje uz iskustvo konkretnog mjesta, Cetina se okreće intimnom prostoru sjećanja, dok Delić gradi prostor koji postoji samo unutar slike. Ono što ih približava nije zajednički stil ni unaprijed određena tema, nego osjetljivost prema onome što već postoji i što u sebi nosi trag vremena.
Stogodišnje platno Antonije Celin, pronađeni papiri Barbare Cetine i reciklirano reklamno platno Igora Delića nisu prazne površine koje čekaju umjetničku intervenciju. Svaka od njih već ima svoju povijest. Autori tu povijest ne brišu. Prihvaćaju je, mijenjaju i uključuju u novi rad.
Kustosica izložbe je Matea Bakotić. Izložbu je moguće razgledati do 13. rujna 2026., u radno vrijeme od 17:30 do 21:30 sati, te po dogovoru. Ulaz je slobodan.
Podsjetimo, ovogodišnje 39. izdanje međunarodnog slikarskog natječaja “Mandrać – Mandracchio 2026” održava se 29. i 30. kolovoza u Voloskom.
