“Potreba da sazovemo konferenciju za novinare na temu kazališta “Ivana pl. Zajca” nipošto nije želja za napadom na HNK ili na prvog čovjeka Marina Blaževića”, ističu iz PGS-a
Primorsko goranski savez danas je održao konferenciju za medije na aktualnu temu stanja u HNK Ivana pl. Zajca.
“To je naš pokušaj da političkoj javnosti Rijeke damo poticaj da se više ne ignoriraju stavovi i argumenti koji dolaze iz riječkih kulturnih krugova, a posebno iz redova zaposlenih u kazalištu. Svi oni posljednjih godina uporno traže da se ozbiljno razgovara o čitavom nizu pitanja o radu i djelovanju “Ivana pl. Zajca”, a što se uporno izbjegava ili se tek zagrebe po površini.
Postoje brojne kritike
Postoje brojne kritike koje upućuju na to da bi situacija unutar te kuće morala biti bolja, da se u repertoaru nešto favorizira, a nešto marginalizira, a, dakako, vječita je tema i financiranje kazališta. Ono prema sadašnjem modelu naprosto nije pravedno- riječ je o nacionalnom kazalištu kojega, međutim, financira isključivo i samo Grad”, istaknuo je počasni predsjednik i gradski vijećnik Primorsko goranskog saveza Nikola Ivaniš.
U svom istupu vrlo je konkretna bila I predsjednica riječkog ogranka PGS-a i, također, gradska vijećnica Tea Mičić Badurina.
Naglasila je da se detaljnijom analizom dokumenta predočenog vijećnicima, ali i nizom saznanja do kojih je došla od zaposlenih u riječkoj kazališnoj kući lako dolazi do niza nejasnoća i pitanja od kojih neka nedvojbeno ukazuju na, blago rečeno, vrlo upitnu kvalitetu i racionalnost upravljanja kazalištem.
‘Angažirani skupi gosti pored domaćih i stalno zaposlenih umjetnika’
“Počev od isplaćenih honorara po pojedinim programskim projektima, a za koje se teško ili nikako mogu pronaći opravdani razlozi. Govorim o, dakako, nizu projekata u kojima su angažirani skupi gosti pored domaćih i stalno zaposlenih umjetnika.
Primjera je podosta, ali spomenut ću samo neke. Gostujuća kostimografkinja Sandra Dekanić u sezoni 20/21 zaradila je respektabilnih 180.000,00 kuna iako u “Zajcu” postoji zaposlena kostimografkinja koja je u čitavoj sezoni odradila tek dva projekta.
Potom, za tek dvije otpjevane role u “Tosci” počasnoj članici ansambla Maidi Hundeling isplaćeno je 100.000,00 kuna honorara, a u matičnoj kući na raspolaganju imamo opernu prvakinju koja “Toscu” pjeva širom svijeta.
U “La Traviati” je, za ulogu Giorgija, angažiran Kevin Greenlaw za što je dobio 100.000,00 kuna. Prvi mu je to put da je igrao rečenu ulogu, a u našem kazalištu imamo više opernih pjevača, prvaka opere, koji su je mogli iznijeti bez problema.
Primjera je još jako puno i svi su oni vrlo simptomatični, a jasno nam govore da se sredstva bespotrebno i iracionalno troše”, nabrajala je Mičić Badurina pa se dotaknula i nabujalog administrativnog osoblja u riječkoj nacionalnoj kazališnoj kući, primjerice u promociji i prodaji: voditelj marketinga, voditelj promidžbe, referent promidžbe, organizator prodaje predstava, referent prodaje i protokola, voditelj programa razvoja publike…
‘Rezultat ‘administrativne vojske’ – pad interesa i posjećenosti’
Rezultat sve te silne administrativne vojske, naglasila je PGS-ova vijećnica, jest pad interesa i posjećenosti kazališnim programa “Ivana pl. Zajca”.
“U vrijeme epidemioloških mjera smanjen je kapacitet gledališta pa je tako maksimalan dozvoljeni broj gledatelja bio 196, ali je čak i taj broj bio prevelik da bi se gledalište ispunilo pa je u prosjeku operu gledalo njih 170, predstave Hrvatske drame 127, a Talijanske drame tek 111.
Osim spomenutih u prodaji i promociji, rastao je i broj zaposlenih u administraciji uopće pa imamo: voditelja službe nabave i pravnih poslova, pravnika, referenta nabave, administratora nabave (?), referenta za ljudske resurse… da ne nabrajam dalje, a ima toga.
Trebamo se zapitati koliko je rasla silna administracija nauštrb umjetnika, onih koje gledamo i radi kojih pohodimo kazalište? Recimo, 2016. godine u stalnom je angažmanu bilo zaposleno dvadesetoro glumaca, danas ih je doslovno 13 i pol, odnosno dvanaest plus njih troje na pola radnog vremena. Poražavajuć je i podatak da je samo prošle godine deset umjetnika otišlo iz orkestra, među njima i Igor Vlajnić koji se po svaku cijenu želio maknuti iz “Ivana Zajca” pa se, za osjetno manju plaću, zaposlio u Skradu.
‘U orkestru više nema tko svirati’
Danas u orkestru više nema tko svirati pa se za honorar angažiraju umirovljenici. Zatim, do ožujka 2022. godine Hrvatska je drama u našem kazalištu imala četiri prvaka, ali smo sada spali na jednoga jer su ostali otišli iz svoje kuće, sipala je žuč Tea Mičić Badurina i retorički se zapitala – zbog čega se sve to događa, zbog čega nezadovoljni umjetnici napuštaju Rijeku, zašto se za velike novci angažiraju glumci, pjevači i ostali sa strane, a ono zaposlenih što je ostalo u HNK biva marginalizirano, želimo li takvo kazalište…?
Mnogobrojne tužbe zaposlenika
Trenutačno su u fazi i postupci što su Ih zaposlenici kojima je Blažević uručio otkaze o radu pokrenuli pred sudom. U svom izviješću Blažević spominje tek dva puta po 2.500,00 kuna mogućih troškova u slučaju gubitka spora. Međutim, upozorili su PGS-ovci, to se tiče tek sudskog troška u prvostupanjskom postupku. Izgubili bi HNK sporove i pravomoćno, ti se troškovi penju drastično: i za troškove odvjetnika, ali i one na ime isplate svih plaća od trenutka otkazivanja ugovora o radu do pravomoćnosti presude, a riječ je o stotinama tisuća, možda i iznosu većem od milijun kuna. Kakvih je i u prošlosti bilo. Dakako, na teret gradskog proračuna.
“Razvidno je da se javni novac, a HNK “Ivana pl. Zajca” građani ovoga grada plaćaju 50-ak milijuna kuna godišnje, troši neracionalno, jasno je i da su međuljudski odnosi ili odnosi intendanta s velikim dijelom zaposlenika duboko narušeni što uzrokuje odlijev umjetnika u druge sredine pa PGS, kao ozbiljna i odgovorna stranka, izviješće što je vijećnicima predočeno neće moći podržati tijekom nastavka sjednice Gradskog vijeća”, zaključili su u PGS-u.