Primorsko goranski savez na današnjoj je konferenciji za novinare javnosti objelodanio da s odvjetničkim timom upravo radi na sastavljanju sudske tužbe što će je uskoro podići protiv Marina Blaževića, prvog čovjeka HNK „Ivana pl. Zajca“. Razlog- višekratno javno nazivanje PGS-a fašističkom, ksenofobnom i nacionalističkom strankom. Javnosti su se na konferenciji obratili Tea Mičić Badurina, zamjenica predsjednika PGS-a i predsjednica njegova riječkog ogranka, te Franjo Butorac, politički tajnik stranke.
„Otkad je na sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke, što je održana još u svibnju, odbijeno Programsko i financijsko izvješće o radu kazališta, što je legitimna podloga za razrješenje intendanta, svjedočimo nevjerojatnoj količini uvreda na račun Primorsko goranskog saveza kojima nas intendant uporno, pri svakom javnom istupu, pokušava prikazati fašistima, ksenofobima i, kako je dometnuo, lokalnim nacionalistima. Tvrdi tako on da nad njim fašističkim metodama provodimo nasilje, hajku i politički linč. Zapravo je potpuno neshvatljivo da čovjek koji se predstavlja intelektualcem nasiljem i progonom naziva striktno pridržavanje zakonom propisanih procedura, a ono što je u normalnim parlamentarnim sustavima počelo demokracije intendant predstavlja fašizmom, rekla je Mičić Badurina pa retorički upitala otkud intendantu pravo i sloboda da legalno izabrane gradske vijećnike, koji se ne slažu s načinom poslovanja i upravljanja „Zajcem“ te evidentnim kršenjem zakona i akata kazališta, nazivati fašistima. I to vijećnike, dodala je, čija je stranka u svojoj srži, od svog samog nastanka, antifašistička i koja kroz sve svoje tridesetdvogodišnje djelovanje uporno i tvrdoglavo dokazuje svoje antifašistiško opredjeljenje.
Zbog takvih kontinuiranih javnih objeda, dodala je, Primorsko goranski savez uskoro će podnijeti tužbu protiv Marina Blaževića i to zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva.
S druge strane, predsjednicu riječkog ogranka PGS-a i njegovu gradsku vijećnicu čude reakcije izvršne vlasti Grada Rijeke na čelu s SDP-om.
„Iznenađeni smo razmjerima do kojih seže intendantova patološka samoljubivost i destruktivnost, ali i istovremena spremnost gradske izvršne vlasti da ga toliko bezrezervno, s tolikim intenzitetom i žestinom štiti. A možda ne i samo njega. U Gradu Rijeci, vrlo je očito, na djelu je i kulturna koalicija lokalnog SDP-a i nacionalnog HDZ-a, odnosno HDZ-ove ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek u koju se, isto toliko gorljivo, upleo i riječki „ministar“ kulture Ivan Šarar. U posljednjih 30 godina nije viđeno da je SDP grada Rijeke ikada s takvom žestinom branio vlastite poteze mišljenjem ministrice i nalazima HDZ-ovog ministarstva. Pokušavam se sjetiti je li se gradska vlast ikada tako zauzimala za bilo kojeg drugog čovjeka kojega podržava nacionalni HDZ. Brane li tako gorljivo bilo koji HDZ-ov projekt u gradu Rijeci? Uistinu se ne sjećam.“, rekla je Mičić Badurina te se s čuđenjem upitala otkud Šararu i zamjenici gradonačelnika Sandri Krpan pravo nazivati demokratski i legalno izabrane članove Kazališnog vijeća, izabrane i među kazalištarcima i među gradskim vijećnicima apsolutnom većinom, diletantima.
„Budimo iskreni i zaključimo da je krajnje neobičan intenzitet, način i žestina obraćanja pročelnika Šarara i riječke izvršne vlasti kojima, služeći se k tome svim mogućim pravnim akrobacijama i tijesno surađujući s HDZ-ovom ministricom, pokušavaju sačuvati Blaževića.“, zaključila je predsjednica PGS-a Rijeka.
Politički tajnik stranke Franjo Butorac, pak, u startu je rekao da je PGS-u nemoguće nadjenuti tako pogrdne epitete poput fašističke, ksenofobne ili nacionalističke stranke s obzirom na tridesetogodišnju aktivnu borbu te stranke upravo protiv takvih i sličnih društvenih nepogoda. Još 1990. godine, odmah po osnutku, tadašnji RiDS, preteča današnjeg PGS-a, tiskao je i javno predstavio plakat, što i danas visi na zidovima stranačke prostorije, na kojemu PGS poziva na ustajanje protiv upravo fašizma i svega nedemokratičnoga.
„Međutim, kad jedna takva kvalifikacija dolazi od autokrata s naglašenom egomanijom, tome se uistinu i ne trebamo čuditi. Nema boljeg intendanta od njega, sve će se raspasti njegovim odlaskom, aneks njegovu ugovoru kojim si cementira profesionalnu poziciju je nešto normalno…, sve to izgovara čovjek koji si je osigurao političku i tko zna kakvu drugu pozadinu pa iz njega vrije samopouzdanost i samodopadnost.“, krenuo je Butorac pa podsjetio da je upravo PGS, kao dio saborskog kluba, pokrenuo parlamentarnu inicijativu da se Kazneni zakon, po uzoru na razvijene parlamentarne demokracije, dopuni odredbom prema kojoj bi se strogim kaznama kažnjavalo propagiranje fašističkih, nacističkih i ustaških režima i njihovih znakovlja.
„Posebno brine činjenica da u svemu tome intendant uživa podršku izvršne vlasti Rijeke, ali i Republike Hrvatske pa raspolažemo informacijama da su i najviši dužnosnici nacionalnog HDZ-a, baš kao i riječka gradska vlast, intervenirali uoči sjednice Kazališnog vijeća želeći spriječiti za intendanta nepoželjan ishod sjednice. Možda se tajna cijele te zajedničke SDP-ove i HDZ-ove akcije spašavanja intendanta Blaževića krije i u činjenici da je istraga o pronevjerama i malverzacijama u tvrtki „Rijeka 2020“ odjednom zataškana, a lokalni HDZ naprasno je zašutio s prozivakama tadašnjeg gradonačelnika Obersnela, pročelnika Šarara i još nekih. Možda je Marin Blažević ključ i te enigme, tko će ga znati. Mi kao stranka uopće se nećemo baviti Marinom Blaževićem, nije nas briga za njega, ali ćemo se nastaviti baviti najvećom i najznačajnijom kulturnom ustanovom u Rijeci i županiji. A naš angažman oko ovoga pitanja samo je dokaz ne da se politika uplela u kulturu već, upravo suprotno, da se kultura davnih dana izravno uplela u politiku pa i tome pokušavamo stati na kraj“, dodao je Butorac pa na kraju poentirao prisjećanjem da je prije dvije godine, upravo zbog ustrajnog zalaganja za sve antifašističke vrijednosti, poliklinika počasnog predsjednika PGS-a Nikole Ivaniša bila meta, kako su tada rekli regionalisti, crnokošuljaša. Razbijena su stakla poliklinike, a na njezinu pročelju ispisani pogrdni napisi, između ostaloga i „crveno govno“, s jasnom aluzijom zbog čega je Ivaniševa zdravstvena ustanova bila objekt na kojemu su neki koji uistinu baštine fašističke metode ispoljili svoju mržnju.
