Primorsko goranski savez konferenciju za novinare posvetio najstarijoj hrvatskoj populaciji
„Hrvatska se voli, između ostaloga, nazivati i socijalnom državom, ali kada pokrenemo priču o našim umirovljenicima lako zaključimo da se na kraju sve svede na puka obećanja, najčešće izborna, a kako bi ih se kao najredovitije birače privuklo da dodijele svoj glas. I onda se u finalu sva izborna obećanja svedu na nekakva polovična rješenja, milodare…“, rekla je Nasrin Štrljić, predsjednica riječkog ogranka Primorsko goranskog saveza na konferenciji za novinare posvećenoj umirovljeničkoj problematici.
Država umirovljenicima nudi puno radno vrijeme, a ne adekvatnu mirovinu da bi preživjeli
Jedan od dva povoda sazivanja takve konferencije naprosto je činjenica du upravo umirovljenici, s njih više od 800 tisuća, najbrojnija populacija u zemlji i čine gotovo 22,5 posto ukupnog stanovništva, a najizravniji joj je povod novo zakonsko rješenje prema kojemu će najstariji hrvatski građani ubuduće moći raditi i puno radno vrijeme, osam umjesto dosadašnja maksimalna četiri sata dnevno. Dakako, ako se odreknu pola svoje mirovine.
Problematično je to iz više razloga, ustvrdila je Štrljić. „Tko želi i može raditi toliko, tko se osjeća sposoban za to, u redu, ali odabrati takvo rješenje kako bi se umirovljenicima ustvari omogućilo da ne žive ispod egzistencijalnog minimuma sa svojim mizernim mirovinama uistinu je poražavajuće i u najmanju ruku moralno upitno, rekla je Štrljić.
Jedan od PGS-ovih „penzića“ Marijan Turina, pak, istaknuo je da se predsjednik Vlade RH Plenković busa u prsa nikad boljim kreditnim rejtingom Hrvatske, ali i zaključio da umirovljenici od toga nemaju baš ništa.
HSU vodi osoba koja ne brine o umirovljenicima
„Potom se i ministar financija hvali smanjenim vanjskim dugom države, ali umirovljenici, opet, od te informacije nemaju ništa, jednu veliku nulu. Podigli su najprije plaće državnim službenicima, pa su podigli plaće i sami sebi, uskoro će povisiti i najnižu plaću, što je u redu, šutjeli smo, ali više nećemo. Državna blagajna je očito doslovno puna, a za nas nema ništa. U Saboru nas, kao, predstavlja HSU, koji je tu ušao s HDZ-om, ali ni HSU ništa ne radi za nas umirovljenike. Taj njihov predsjednik i saborski zastupnik ustvari je jedan uhljeb koji sramoti sve nas zajedno“, kritički je progovorio Turina pa upitao- a koji to umirovljenik može raditi osam sati dnevno za što treba biti fizički i mentalno potpuno zdrav? Tko to može sebi priuštiti, a sve da bi uopće nekako preživio do kraja mjeseca?
Rekli su PGS-ovi umirovljenici da je predsjednik Milanović posve u pravu kad hrvatske mirovine naziva sramotno niskima, a sustav u kojemu penzioneri pokušavaju živjeti ponižavajućim.
Član Predsjedništva PGS-a Rijeka Alesio Komar, kako je istaknuo, na konferenciji je predstavljao umirovljenika s pet godina dobrovoljačkog staža u Hrvatskoj vojsci i godinu i pol u JNA.
Komar: „Svaki dan boravka na bojištu država mi danas plaća 15 centi“
” Dakle, ja sam svoj dug objema domovinama dobro platio, a danas ovdje predstavljam one slične meni koji poslije svega od ove države primaju 560 eura mirovine. Ispalo bi to, jednostavnom računicom, da mi država daje 15 centi mirovine za svaki dan proveden na bojištu. I onda, kad platim osnovne režijske troškove, oko 170 eura mjesečno, ostaje mi 390 eura. Kupite dnevno jedan kruh, kupite krumpir, kupite kilogram srdele ili inćuna, platite dopunsko zdravstveno, kupite ono najosnovnije za osobnu higijenu, ja uživam i u cigaretama…, pa na kraju podvucimo crtu- Alesiju Komaru za sve ostalo u životu, za svu hranu, piće, odjeću, obuću, prijevoz…, ostaje točno 6 eura mjesečno. Da bi na kraju jedan od velikih lumena, Primorac, rekao da su slučajevi poput mog pojedinačni. Barem 300 tisuća umirovljenika s 300-tinjak eura mjesečno njemu su pojedinci!? Izgovoriti tako nešto…, to je tragedija“, zaključio je Komar.
Lokalna i regionalna samouprava mogu i moraju više
PGS-ovci su najavili da će redovito otvarati teme kojima će upozoravati na život umirovljenika, od visine mirovine do gotovo nemogućeg smještaja u domove za starije i nemoćne, što zbog nedostatka kapaciteta u javnim domovima, a što zbog enormno visokih cijena smještaja u onim privatnim.
Isto tako, apelirali su i na lokalnu i regionalnu samoupravu da, sukladno vlastitim mogućnostima i nadležnostima, proaktivnije zakorače u tu temu i omoguće najstarijima ponešto lakši, dostojanstveniji život. Zalagat će se regionalisti, između ostaloga, da se umirovljenicima korisnicima javnog gradskog i prigradskog prijevoza u potpunosti ukine naplata te usluge, a što uopće ne bi bio presedan u Hrvatskoj s obzirom na činjenicu da su neke lokalne samouprave već davno to učinile. Isto tako, inicirat će u sustavno pomaganje onima koji u svojim domaćinstvima žive sami, a zbog godina i zdravstvenog stanja ne mogu samostalno ispunjavati brojne svakodnevne potrebe.
