Povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja (10. listopada), u okviru Mentalfesta, predstavljeni su rezultati istraživanja o mentalnom zdravlju mladih u Rijeci.
Dr.sc. Kristina Dankić iz Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke održala je prezentaciju najnovijeg istraživanja o mentalnom zdravlju mladih u Rijeci za članove Županijskog stručnog vijeća nastavnika psihologije i stručnih suradnika psihologa u srednjim školama i učeničkim domovima Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije, kao potencijalne suradnike Grada u prevenciji mentalnog zdravlja mladih.
Nakon desetak godina Grad Rijeka ponovio je istraživanje o mentalnom zdravlju, fokusirajući se ovaj puta isključivo na mlade u dobi od 18 do 30 godina. Iako je inicijativa pokrenuta u okviru Programa za mlade Grada Rijeke za razdoblje od 2018. do 2022. godine, primarna svrha istraživanja je učinkovitije planiranje aktivnosti Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb usmjerenih zaštiti mentalnog zdravlja mladih.
VIDEO DANA:
U istraživanju je sudjelovalo 313 ispitanika oba spola, anonimno i na dobrovoljnoj osnovi. Naglašavamo da je uzorak reprezentativan obzirom na spol i dob za populaciju mladih u Rijeci, te da su svi korišteni upitnici metrijski zadovoljavajući.
U zadnjih desetak godina došlo je do statistički značajnog porasta razine usamljenosti, te statistički značajnog smanjenja razine doživljene socijalne podrške obitelji, prijatelja i kolega, kao i do statistički značajnog smanjenja razine optimizma kod mladih.
Unatoč porastu razine usamljenosti, mentalno zdravlje mladih u cjelini vrlo dobro
Međutim, u cjelini se ipak može se reći da je mentalno zdravlje mladih Riječana i sada vrlo dobro. Udio mladih koji imaju određene psihičke teškoće (usamljeno je svega 2%, depresivno oko 7%, anksiozno oko 5%, pod stresom 12%, izrazito sklono fizičkoj agresivnosti manje od 1%, verbalnoj agresivnosti oko 1%, izrazito sklonih ljutnji nema, te hostilnosti oko 2% mladih), kao i mladih koji nemaju dobre zaštitne mehanizme i osobine (potpuno neotpornih na stres nema, manje od 1% nezadovoljno je životom, oko 12% ima ispodprosječan optimizam, ispodprosječnu razinu podrške prijatelja doživljava oko 3%, podrške obitelji oko 4%, a podrške kolega oko 11%) nije visok.
Najrizičnijim karakteristikama/skupinama za razvoj psihičkih teškoća pokazali su se ženski spol (za usamljenost, anksioznost, stres i ljutnju), niža životna dob (za depresiju, anksioznost, stres), nezaposlenost (za usamljenost, nižu socijalnu podršku, depresiju), ne bavljenje organiziranom slobodnom aktivnosti (hobijem) u slobodno vrijeme (za usamljenost, depresiju, anksioznost, stres, hostilnost), ispodprosječan prihod kućanstva (za usamljenost, depresiju, anksioznost, stres, hostilnost), te prisutnost invaliditeta ili bolesti (za usamljenost, depresiju, anksioznost, fizičku agresivnost, hostilnost). Iako se ne pojavljuju kao dominantne karakteristike, treba naglasiti da su muški spol i niže obrazovanje rizici za pojavu fizičke agresivnosti.
Nasuprot tome, protektivnim za mentalno zdravlje pokazali su se muški spol (za zadovoljstvo životom), zaposlenost ili studiranje (za zadovoljstvo životom), imanje hobija ili bavljenje nekom aktivnosti u slobodno vrijeme (za zadovoljstvo životom, otpornost na stres i optimizam), prosječni ili iznadprosječni prihodi kućanstva (za zadovoljstvo životom i optimizam), te zdravlje, odnosno odsutnost teže ili kronične bolesti ili invalidnosti (za otpornost na stres).
Mladi koji se bave sportom zadovoljniji su životom
Ustanovljeni su i zanimljivi efekti bavljenja sportom/rekreacijom na mentalno zdravlje mladih. Mladi koji se bave sportom zadovoljni su životom, optimističniji su i manje su usamljeni, depresivni i anksiozni nego oni koji se ne bave nikakvom slobodnom aktivnosti/hobijem u slobodno vrijeme, imaju slabiji doživljaj stresa i otporniji su na stres od onih koji se bave nekim drugim slobodnim aktivnostima ili se ne bave ničim. Međutim, izgleda da su i tjelesno agresivniji od onih koji se bave nekim drugim slobodnim aktivnostima ili se ne bave ničim i verbalno agresivniji od onih koji se bave nekim drugim slobodnim aktivnostima.
Preventivni programi trebali bi početi prije 18. godine života
Zaključno treba reći da bi budući preventivni programi vezani uz mentalno zdravlje mladih, kao i društvene intervencije trebali biti usmjereni na razvijanje i jačanje otpornosti na stres, optimizma, zadovoljstva životom, socijalne podrške kolega i prijatelja, te poticanje visokog obrazovanja ili zapošljavanja mladih, uključivanja mladih u sportske, umjetničke ili druge aktivnosti u slobodno vrijeme ili bavljenje hobijem, pružanje podrške u održavanju tjelesnog zdravlja, te općenito na podizanje materijalne i financijske moći obitelji i mladih građana. Preventivni programi trebali bi početi prije 18. godine života i posebice su važni za djevojke.
