U Zagrebačkoj ulici ispred kućnog broja 19, postavljeni su tzv. ”kameni spoticanja”, u spomen na članove židovske obitelji koji su tijekom Drugog svjetskog rata s te adrese odvedeni u nacističke logore.
Kamen spoticanja ispred ulaza u zgradu na adresi Zagrebačka 19 postavljen je u spomen na Guglielma i Eugenija Werndorfera te Elenu Schwarzenberg, koji su s te adrese odvedeni 20. veljače 1944. godine u koncentracijski logor Auschwitz gdje su i ubijeni.
Obilježje je postavljeno na inicijativu Aurelie Werndorfer, unuke Elene Schwarzenberg i Guglielma Werndorfera, a kamenje su u pločnik ispred zgrade svojih predaka, na taj ih način simbolički vrativši u njihovu kuću, postavili članovi obitelji Židova odvedenih u nacističke logore, potomci sinova i kćeri koji su uspjeli izbjeći uhićenje.
U ima obitelji Aurelie Werndorfer zahvalila se svima koji su pomogli u postavljanju kamena spoticanja.
„Godinama sam slušala o ovim spomen pločama, koje je stvorio njemački umjetnik Günter Demnig kako bi se suprotstavio zaboravu tragedije nacističkih deportacija tijekom Drugog svjetskog rata. Uvijek imajući na umu sudbinu koju su doživjeli moji djed i baka te ujak Eugenio, imala sam jaku želju da se ovo kamenje postavi ispred njihove kuće u Rijeci, želju koju sam dijelila sa svojim rođacima. Nitko od nas nije osobno poznavao našeg djeca i baku, ali uspomena na njih još uvijek je živa“, kazala je Aurelie Werndorfer.
Postavljanju kamena spoticanja prisustvovali su zamjenica gradonačelnika Rijeke Sandra Krpan, članovi obitelji Werndorfer i Schwarzenberg, članovi Židovske općine Rijeka, rabin Luciano Moše Prelević, koji je izgovorio kadiš, a događaj je pjesmom uveličao zbor Zajednice Talijana Rijeka „Fratellanza“.
„Da su ljudi uvijek međusobno uvažavali jedni druge i vodili se zakonima prirode, logike i zdravoga razuma, prema kojemu smo svi isti, bez obzira kojoj vjeri, rasi ili nacionalnosti pripadali, onda ne bismo imali civilizacijske crne rupe u našoj povijesti, poput one vezane uz nacizam i holokaust, a ne bi bilo niti potrebe za postavljanjem kamenja spoticanja. Postojalo bi samo sjećanje na obitelji Werndorfer i Schwarzenberg koje su živjele i radile u Rijeci. Ali, nažalost, kao što svi znamo, povijest je pisala drugačiji, crni scenarij“, kazala je zamjenica gradonačelnika Krpan.
Kamenjem spoticanja, kazala je, trajno ostavljamo trag i na taj način dijelimo sjećanja i bol radi nepravde i okrutnog stradanja koje je bilo rezultat gluposti i izopačenosti.
„Ovakva su sjećanja osobito važna za mlade generacije, koje moraju znati kamo vode mržnja, netolerancija i bezumlje. Holokaust se nikad više ne smije ponoviti, nikada i nigdje u svijetu“, zaključila je Krpan.
Guglielmo Werndorfer i Elena Schwarzenberg bili su aškenaski Židovi austrougarskog podrijetla, koji su u Rijeku stigli u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, gdje su osnovali veliku obitelj s 12 djece. Na groblju Kozala još uvijek postoji grobnica, danas povijesni spomenik, jednog od njih, Ignacija, koji je umro 1905. godine kao vrlo mlad. Guglielmo Werndorfer bio je vlasnik poduzeća za prijevoz tereta i posjedovao je belgijske tegleće konje, prikladnih za tegljenje teških vagona natovarenih robom iz riječke luke.
U Rijeci je prvi kamen spoticanja postavljen 2013. godine, a do sada ih je postavljeno ukupno 12 u spomen na Riječane stradale u holokaustu. Predsjednik Židovske općine Rijeka Ranko Špigl podsjetio je kako je Rijeka bila prvi grad u Hrvatskoj koji je postavio kamenje spoticanja.
Projekt Kamen spoticanja ili izvorno na njemačkom jeziku Stolpersteine pokrenuli su 1996. godine njemački umjetnik Günter Demnig i berlinsko Novo udruženje za slikarsku umjetnost. Projekt se provodi diljem Europe i predstavlja postavljanje spomen-obilježja Židovima stradalim u holokaustu, a postavlja se na pločnik ispred vrata kuća u kojima su živjeli i iz kojih su odvedeni.
