Ova priča iz Rijeke od početka je bila tragična i nadasve tužna, no zahvaljujući iskrenoj pomoći, zalaganju, žrtvi, odricanju i ljubavi, pokazuje da ponekad i najtužnije priče mogu imati sretan kraj. Životna priča koju je s nama podijelila 50-godišnja Riječanka teško će ikoga ostaviti ravnodušnim, piše Index.hr.
Sama je odgojila sina, a onda joj je preminula sestra, i to samo nekoliko mjeseci nakon što je rodila djevojčicu s nizom teškoća. U međuvremenu su joj braća oduzela stan u kojem je živjela s djecom pa je bila primorana plaćati podstanarstvo te je upadala u financijske probleme jer zbog skrbi o bolesnom djetetu nije mogla raditi.
No to nije bio kraj njezinim mukama, koje su je pratile narednih godina, sve dok joj dobri ljudi nisu priskočili u pomoć i olakšali život.
I sama je bila samohrana majka, a onda joj je umrla sestra pa je preuzela brigu o njezinoj kćeri, koja ima niz teškoća
50-godišnju Riječanku koja je s Indexom podijelila svoju priču život doista nije mazio. Rodila je jako mlada, a otac djeteta odbio je brinuti se o njemu. Kako nam je ispričala, otac se njihovom zajedničkom djetetu prvi put javio tek kad je sin navršio 22 godine.
Živjela je u Rijeci u stanu sa svojim roditeljima, sinom i sestrom, koja je zbog karcinoma i metastaza za koje nije znala u 23. tjednu trudnoće rodila kćerkicu, kojoj su doktori uspjeli spasiti život, no kao posljedica su ostale brojne zdravstvene teškoće, poput problema s vidom, sluhom i kralježnicom. Sa sestrom je bila jako povezana.
“Živjele smo skupa, nje odjednom nije bilo, a meni je na skrbi ostala bebica. Nisam imala vremena oplakati rođenu sestru jer sam odmah morala priskočiti u pomoć djetetu.
Sestra je umrla od raka želuca koji je metastazirao, što se nije otkrilo sve dok nije rodila. Nakon poroda su me zvali iz bolnice i rekli da spasa mojoj sestri nema. I otac je umro od raka, tako da sam znala što nas čeka”, kazala nam je.
I sestra i njezina kći mjesecima nakon poroda bile su na intenzivnoj, a Indexu je ispričala kako su se kod kuće mimoišle u svega nekoliko dana. Naime, njezina sestra puštena je kući, gdje je ubrzo umrla, a sljedeći dan našu su sugovornicu zvali iz bolnice i rekli da dođe po bebu.
“Sestra je došla kući i umrla. Sutradan su me zvali iz bolnice i rekli da dođemo po bebu. Trčala sam u bolnicu na Kantridu moliti doktore da bebu zadrže u bolnici dok ne prođe sprovod. Došla sam u bolnicu po dijete, ali je nisam mogla uzeti k sebi jer nisam stigla riješiti papire za starateljstvo, što je trajalo nekoliko dana. Nisam stigla isplakati sestru, a braća su došla i izbacila me iz roditeljskog stana”, kazala nam je.
Braća je izbacila iz roditeljskog stana
“Prvo je umro otac pa majka. Braća su došla i naredila mi da izađem iz stana. Godinama sam se s djecom vukla po podstanarstvu dok od Grada Rijeke nisam dobila stan. S braćom nisam u kontaktu, sve sam im pustila samo da me ostave na miru.
Taj mi je period bio jako depresivan. Umrli su mi roditelji pa sestra, iza koje je ostalo dijete s hrpom problema, a još sam i sama bila samohrana majka. Kada je djevojčica imala četiri godine, zakonski sam je usvojila. Svaki dan sam s njom morala u bolnicu. Borila sam se sa svim tim situacijama, ali je bilo puno ljudi koji su nam pomogli.
Dobivala sam socijalnu pomoć, kojom sam plaćala stanarinu. Imam jako dobre sestre koje su mi pomagale, ali ne mogu ni one sve. Otkako skrbim o djevojčici, nisam radila nijedan dan jer smo svaki dan po doktorima. U zadnje vrijeme je dosta lakše. Terapije više nisu svakodnevne kao što su ranije bile, a krenula je i u srednju školu, gdje se dobro snalazi”, ispričala nam je Riječanka.
Dobri ljudi su joj pomogli
Danas živi od socijalne pomoći, dodatka za njegu i dječjeg doplatka. Ranije je dobivala invalidninu za djevojčicu, međutim, ona je ukinuta jer djevojčica više nema dijagnoze s kojima se rodila. Sve je to rezultat truda njezine tete skrbnice, na koncu i posvojiteljice, koja ju je svakodnevno vodila na terapije. U međuvremenu je upoznala dobre ljude koji su joj pružili pomoć.
Uslijed teških životnih bitki našoj je sugovornici prijateljica predložila program Moje mjesto pod suncem. Uz podršku djeci, program nudi individualnu pomoć u učenju svih školskih predmeta tijekom cijele školske godine, održava razne radionice, osigurava psihološki rad te organizira razne izvanškolske aktivnosti i edukacije.
Program Moje mjesto pod suncem ne pomaže isključivo djeci već cijeloj obitelji, kojoj pruža psihološku pomoć te osigurava razne edukativne sadržaje i druženja. Sve to uvelike je pridonijelo i poboljšanju života naše sugovornice iz Rijeke, koja u ovom programu sudjeluje već pet godina. Naglasila nam je da je uslijed ovako teških životnih okolnosti uvijek dobro znati kako postoji netko tko će te saslušati, savjetovati i pomoći ti. “Čovjeku je lakše kada nije sam”, kazala nam je.
“Meni su više puta pružili psihološku pomoć, što mi je puno značilo. Djevojčica ovdje voli dolaziti, išla je i na kulinarske i kreativne radionice, a trenutno pohađa radionicu šivanja. Ona se dosta socijalizirala kroz rad s drugom djecom.
Prvenstveno mi je najbitnije da je ona zadovoljna. Čim joj kažem da idemo u Moje mjesto pod suncem, spremna je u roku od pet minuta. Tu ima društvo, vesela je, a znaju nam pomoći oko drugih stvari.
Na primjer, prošle godine je upisivala srednju školu i puno toga se moralo riješiti online. Ja se ne razumijem u računala, a ni nemam ga, tako da su sav postupak riješili u Moje mjesto pod suncem. Isto tako je bilo kada smo je prijavljivali za stipendiju.
Sve mi to jako puno znači. Uvijek znam da ih mogu nazvati i pitati ih za pomoć, što je danas jako teško. Ponekad bi mi se dogodilo da moram riješiti nešto u gradu, a djevojčicu nemam gdje ostaviti. Toliko puta sam je ostavila u prostorijama Moje mjesto pod suncem jer sam znala da će tamo biti u miru, nešto crtati ili gledati TV te da će je netko paziti”, ispričala nam je Riječanka, piše Index.hr.
I vi možete pomoći
Moje mjesto pod suncem kontinuirano radi s preko 60 riječke djece u riziku od siromaštva i marginalizacije u dobi od 6 do 18 godina, kao i s njihovim roditeljima. Djeci pružaju trajnu razvojnu podršku u stjecanju znanja i vještina te im omogućavaju sudjelovanje u aktivnostima koje bi im inače bile nedostupne.
Nažalost, iz godine u godinu sve je veći broj djece kojoj je potrebno Moje mjesto pod suncem.
Odvojite 5 eura mjesečno i omogućite riječkoj djeci koja žive u siromaštvu sve ono što im sustav, njihovi roditelji ili skrbnici ne mogu pružiti.
Donirati možete na ovom linku, skeniranjem koda ili trajnim nalogom na IBAN HR1924020061500087226.
