Generalni konzulat Italije u Rijeci organizira predstavu „L’ultima estate, Falcone e Borsellino 30 anni dopo“ (Posljednje ljeto, Falcone i Borsellino 30 godina kasnije). Predstava će se održati u subotu 12.11. u 20 sati u HKD-u, povodom obilježavanja 30. godišnjice napada u Capaciju i Via D’Amelio kad su živote izgubili Giovanni Falcone i Paolo Borsellino. Tekst se igra na talijanskom jeziku uz titlove na hrvatskom jeziku.
Tekst je napisao Claudio Fava, predsjednik Komisije za borbu protiv mafije na Siciliji. Redateljica je Chiara Callegari, a uloge dvojice boraca protiv mafije tumače Simone Luglio i Giovanni Santangelo i to kroz tekst pisan kao dnevnik dvojice običnih ljudi, a ne dva heroja. Predstavu producira Teatro Metastasio u Pratu.
„Počinjemo od kraja. Od njihove smrti. Na pozornici su pisaći stroj, fascikle, stolice, jakne… ured u kojem je sve počelo. Dva glumca i scenski elementi svedeni na bitno, jer riječ mora biti gospodar scene. Recitirane riječi, povjerene mikrofonu, povjerene tipkama pisaćeg stroja, reproducirane na magnetofonu, ponekad svedene na tišinu pred sjećanjima. Putovanje kroz vrijeme s dva izuzetna vodiča i suspendiranim pitanjem: koji je dio sada na nama?”
1992. je godina masakra u Capaciju i Via D’Amelio. Dramatična i presudna godina, koja zauvijek mijenja povijest Italije. U godini tridesete godišnjice masakra u Capaciju (23. svibnja) i masakra u Via d’Amelio (19. srpnja), kazalište Metastasio u Pratu obilježava obvezu Giovannija Falconea i Paola Borsellina s predstavom L’ultima estate, Falcone e Borsellino 30 anni dopo.
Nakon premijera u Venetu i na Siciliji u školama i općinama, predstava je debitirala u Teatru Stabile di Catania u travnju 2022., a potom je otišla na dugu inozemnu turneju u Kulturnim institutima, konzulatima i veleposlanstvima, kao poseban projekt za 30. obljetnicu u suradnji s Glavnom upravom za javnu i kulturnu diplomaciju talijanskog Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje.
“Ova predstava miče Giovannija Falconea i Paola Borsellina iz slavljeničkog aparata koji ih je učinio kristaliziranim ikonama i vraća ih u najautentičniju i svakodnevnu dimenziju, koja ne umanjuje smisao njihove bitke, već ih upotpunjuje kao ljudska bića. To je građanski dnevnik dva čovjeka, a ne dva heroja. Mozaik događaja, delikatan splet ironičnih i gorkih, javnih i intimnih trenutaka. Dva protagonista ispituju i pričaju jedan drugome, razgovarajući međusobno i s gledateljem, vodeći ga da ponovno proživi ključne trenutke njihova prijateljstva i povijesti Italije.“
