U sklopu izložbe „Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza“ u Muzeju grada Rijeke održana su dva popratna programa izložbe: predstavljanje bogato ilustriranog kataloga izložbe te simpozij posvećen Klimtu i njegovu vremenu.
Na početku je predstavljen katalog izložbe. Riječ je o bogato ilustriranom izdanju posvećenom životu i radu trojice umjetnika čiji se radovi mogu vidjeti na drugom katu Palače. To su Gustav Klimt, Ernst Klimt i Franz Matsch. Fokus je na Gustavu Klimtu, najvećom od trojice bečkih slikara čija su platna izrađena da bi krasila svod riječkog HNK Ivana pl. Zajca. Katalog donosi tekstove 15 vodećih domaćih i međunarodnih poznavatelja Klimtova rada. O katalogu su govorili Ervin Dubrović, Irena Kraševac, Marian Bisanz-Prakken, Julija Lozzi Barković, Daina Glavočić i Deborah Pustišek Antić, koja je ujedno autorica izložbe i urednica kataloga.
Naglasak izdanja je na Klimtovoj ranijoj umjetničkoj fazi, što znači kako tekstovi dobrim dijelom govore o utjecajima njegovih slikarskih početaka na secesijski prevrat koji je uslijedio nakon riječke epizode. Slikovni prilozi ne donose samo prikaze riječkih djela već ujedno djela koja pokazuju utjecaje prethodnika i suvremenika na stilski razvoj najpoznatijeg od trojice slikara koji su 1885. ukrasili svod riječkoga kazališnog zdanja.
U ime Grada Rijeke, na samom početku predstavljanja kataloga pozdravne riječi uputila je zamjenica gradonačelnika Sandra Krpan koja je ovom prilikom istaknula kako je Rijeka postala grad koji pruža kvalitetne sadržaje za ljubitelje kulture i umjetnosti, što je uz infrastrukturne projekte, jedno od najznačajnijih naslijeđa titule Europske prijestolnice kulture.
„Izložba „Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza“ je uistinu jedinstvena izložba koja donosi rane radove jednog od najslavnijih umjetnika svih vremena – slike koje su nakon 133 godine privremeno skinute sa svoda riječkoga Kazališta Ivana pl. Zajca kako bi bile restaurirane te ekskluzivno prikazane na izložbi u novoobnovljenoj palači iz 18. stoljeća – našem Muzeju grada. Korak po korak, Palača šećerane je mijenjala vlastito lice, a svi mi smo bili svjedoci njezine čarobne transformacije. Od oronule i grube zgrade postala je upravo onakva kakva i zaslužuje biti, veličanstvena i ponosna palača, dom Muzeju grada Rijeke i postavom koji priča riječku priču, obogaćen radovima svjetskog likovnog genija – velikog Gustava Klimta“, rekla je Krpan.
Zamjenica je također istaknula što je ovom izložbom Rijeka stavljena na „mapu“ Klimtovih radova izvan Beča.
Nakon predstavljanja izdanja, u Svečanoj dvorani započeo je simpozij posvećen Klimtu i njegovu vremenu. Izlagački niz otvorio je Ervin Dubrović temom Bečki i venecijanski umjetnici u riječkom kazalištu. Slijedila su izlaganja Deborah Pustišek Antić (Percepcija Gustava Klimta u Rijeci do 1940-ih), Mariana Bisanz-Prakkena (Studije za riječke slike), Irene Kraševac (Riječke slike – ikonografski program), te Ane Rušin Bulić i Slobodana Radića (Konzervatorsko-restauratorski radovi na slikama). Samo za ovu prigodu, u Svečanoj dvorani izložena je mapa Klimtovih crteža objavljena 1922. godine.
O Izložbi
Devet slika Umjetničke družine restaurirano je u Rijeci, za potrebe projekta EPK, a partner izložbe je i znameniti bečki muzej Albertina.
U Palači šećera postavljena je izložba „Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza“. Izložba se pripremala već nekoliko godina i jedan je od vrhunaca projekta Rijeka EPK 2020. Njezina je autorica Deborah Pustišek Antić. Kao što je poznato, izložba ima u fokusu originalne slike Gustava i Ernsta Klimta te njihova prijatelja Franza Matscha, nastale da bi se ukrasilo interijer riječkog kazališta u danima njegova otvaranja 1885. godine.
Slike su postavljene tako da prizivaju kazališno ozračje, čime je naglašena njihova glamurozna sastavnica. I ona jučerašnja, kada su bivale instalirane na svod spektakularnoga kazališnog zdanja s arhitektonskim potpisom bečkog ateljea Fellner & Helmer. I ona današnja, s obzirom da se slike mogu prvi put nakon proteklih 136 godina vidjeti s publici „normalne“ udaljenosti, dakle pred sobom, u razini očiju. Posljednji put je to bilo moguće na izložbi organiziranoj u Beču 1885. godine. Slikama u Palači šećera društvo danas čine multimedijske, interaktivne projekcije s radovima Gustava Klimta iz njegove kasnije, recimo to tako, postriječke faze. Riječ je o snimkama djela koja se čuvaju u austrijskim i rumunjskim muzejima.
Jedna interaktivna projekcija namijenjena je mlađoj publici. Ona povezuje Klimtove kazališne slike, uključujući studije i crteže za pojedine riječke slike, s riječkim kulturnim nasljeđem i širim povijesno-kulturnim kontekstom. Druga donosi kontrapunkt mladenačkom javnom opusu govoreći o slikarevoj kasnijoj stvaralačkoj fazi. Tu se može vidjeti niz erotskih crteža kojima je dodatno zagolicao zanimanje suvremenika za svoj rad.