U krugu obitelji nakon duge i teške bolesti u 58. godini preminuo je Igor Willheim, glazbenik, skladatelj, producent, promotor i dugogodišnji omiljeni protagonist riječke glazbene scene
Igor Willheim u riječkim glazbenim knjigama ostat će zapisan kao jedan od osnivača novovalne pop-rock grupe ‘Idejni nemiri’ i nezaobilazni protagonist svih riječkih ‘supergrupa’ koje su se sporadično okupljale kako bi pjesmom podržale važna društvena kretanja i promjene.
No ono po čemu će potpisnik ovih redaka pamtiti Igora, a siguran sam da će se s time složiti i brojni pripadnici generacije koja ga je dobro poznavala, je vječni Igorov mladenački, dječački šarm i pozitiva koju je širio oko sebe.
U vrijeme bez mobitela i interneta, u vrijeme dok je ‘dobar glas s Konta’ bio sve, nije bilo tuluma na koji nije bio pozvan, nije bilo tuluma na kojem u ruke nije uzeo gitaru i pjesmom zabavljao prisutne i nije bilo tuluma na kojem mu se djevojke nisu vješale oko vrata. Ali Igor se nije dao smesti – pjevao je po cijelu noć, glasnice ga nisu izdavale ni nakon stote pjesme, ni nakon što su se prisutni pobojali može li više fizički izdržati.
To je bio naš Igor. I takvog ćemo ga zauvijek pamtiti.
Nakon što je sinoć napustio ovozemaljski svijet, potpuno smo sigurni, jer je to neuništivi duh i energija, da će pjevati i dalje, na nekom drugom mjestu, možda i anđelima.
(IN MEMORIAM: Robert Zeneral)
Glazbena karijera
Grupa Idejni nemiri nastala je 1982. u sastavu Davor Oreb (bas, vokal), Saša Tumara (bubanj) i Igor Willheim (gitara, vokal). Nakon godinu dana svirki i ponekog snimanja, zaključili su da njihovom zvuku nedostaju klavijature pa se bendu tako 1983. na sintisajzeru pridružuje Goran Troha.
Te, druge godine postojanja grupe, nastala je i pjesma ‘Bombe i bomboni’. Iako je njihov glazbeni izričaj u prvoj godini postojanja bio alternativni punk (dijelom i pod utjecajem Šarlo akrobate), baš je ova pjesma bila jedna od prekretnica jer su Idejni nemiri nakon nje nastavili stvarati u pop rock izričaju.
“Pjesma ‘bombe i bomboni puna je asocijacija, boja i kontradikcija: “Ova zvijezda zove se zemlja / medenih boja i šećernih dola / atomska gljiva raste do mora…”. Naša planeta je raj u kojeg je odjednom bačena nuklearna bomba, to su te kontradikcije.
Mijenjali smo ju više puta, a na kraju smo ju zajedno s drugim pjesmama, snimili 1985. godine u ljubljanskom studiju Metro, kod Janeza Križaja. Činila se tad najboljom pjesmom za predstavljanje benda, i kao takva, zaživjela je na više raznih kompilacija, među ostalima i na 1987. godine objavljenoj kompilaciji “Rijeka-Paris-Texas” (Dallas Records).
Pjesma je bila na mnogim top ljestivaca u cijeloj bivšoj državi, a najslađe nam je bilo poznate beogradske Dvestadvojke. Ispod nas su bili i Bijelo dugme, Bajaga i razni drugi poznati bendovi. Nakon toga smo svirali mnoge koncerte po bivšoj zemlji. Bila su to fantastična iskustva. Iako nismo imali nekih velikih i značajnih uzora, u to vrijeme nas se dojmio britanski bend Sigue Sigue Sputnik, čiji zvuk je bio neka vrsta neo-futurističkog punka; strašni riffovi i brdo elektronike. U pjesmi “Bombe i bomboni” smo se produkcijski dijelom oslonili na taj zvuk, i ona zvuči moćno, originalno, veselo i ludo.”, ispričali su članovi grupe.
Idejni nemiri su i autori skladbe ‘Ne za N.E.’ u kojoj se ustaje protiv nestručnog rukovanja nuklearnim elektranama i koja se nalazi na B-strani legendardnoga ekološkog maxi-singla “Zvuk za zrak” riječke supergrupe Ri-Val.
Igor Willheim nakon iskustva s Idejnim nemirima nastavio je bavljenje glazbom na razne načine, bilo kao autor bilo kao producent ili promotor, posljednjih godina uspješne grupe Sarah & The Romans.
Posljednjih mjeseci, kada je bolest uzela maha, o njemu su brinuli, pored obitelji i medicinskog osoblja, bliski prijatelji koji se sada moraju oprostiti od njega. No Igorov osmijeh, vedrina i pjesma ostat će zauvijek uz nas.
