Od iduće godine strani radnici u Hrvatskoj morat će pokazati znanje hrvatskog jezika na razini A1.1 kako bi mogli produljiti dozvolu za boravak i rad.
Dok dio stručnjaka smatra da osnovno poznavanje jezika može pomoći njihovoj prilagodbi i uključivanju u društvo, drugi upozoravaju da će pri provedbi mjere trebati voditi računa o nediskriminaciji i stvarnom cilju integracije.
Koliko hrvatski jezik može biti zahtjevan strancima svjedoče radnici iz Nepala koji već godinama žive i rade u Rijeci.
Među njima je Pramod Kumar Tharu, koji je u Hrvatskoj gotovo četiri godine, a hrvatski još uvijek uči.
„Tri i pol godine ja sam tu, u Hrvatska. Je li bilo teško naučit hrvatski? Da, puno teško. Ja idem iz škola, koliko, šest mjeseca pa sam onda gotova škola“, ispričao je Pramod.
U Rijeci s njim živi i supruga, koja također pokušava naučiti hrvatski.
„Da, da, žena malo razumije, žena samo jedna godina radi tu, ja sretan da je moja žena tu, u Hrvatska“, kaže Pramod.
„Je li cilj integrirati radnike ili ih izolirati?“
Uvjete boravka stranaca u Europskoj uniji svaka država članica propisuje zasebno, uz obvezu poštovanja načela nediskriminacije.
Umirovljena profesorica međunarodnog prava Vesna Crnić Grotić upozorava da bi problem mogao nastati ako bi se obveza primjenjivala samo na određene skupine stranaca.
„Ako bi se ta obveza odnosila samo na neke strance, onda bi se tu moglo raditi o problematičnoj mjeri. Sama mjera ne mora biti sporna, imaju prilike da nauče jezik“, kazala je.
Prema najavljenom modelu, za traženu osnovnu razinu poznavanja hrvatskog jezika trebalo bi biti dovoljno svladavanje tridesetak fraza. No pitanje je koliko je samo to dovoljno za stvarnu integraciju u hrvatsko društvo.
„Pa ja evo moram reći da je to jedna rasprava koja ne znam je li u dobroj vjeri. Je li tu cilj da integriramo radnike ili je cilj da ih izoliramo? Tako da treba biti pažljiv u provođenju te mjere“, upozorava Crnić Grotić.
Poznavanje jezika može pomoći prilagodbi
Predsjednik Županijskog suda u Rijeci Vlado Skorup smatra da poznavanje jezika i osnovne kulture zemlje u kojoj strani radnici žive može olakšati njihovu prilagodbu.
„Meni se čini da poznavanje jezika i neke osnovne kulture pomaže u prilagodbi. Lakše pratimo, lakše se uključimo, zašto bi to bilo loše? Ali naravno, kako i na koji način, to treba prepustit nekome tko je stručan“, rekao je Skorup.
Među onima koji još uče hrvatski i nadaju se da će položiti potreban ispit je i Mausam Limbu, radnik iz Nepala koji u Rijeci živi već tri i pol godine.
„Tri i pol godina ja sam već tu, radim Hrvatska“, kaže Mausam.
Na pitanje koliko mu je teško učiti hrvatski odgovara bez dvojbe:
„Puno teško. Ja isto u školu, to tamo šest mjeseci učiti.“
Jezik je samo jedan dio integracije
Zakonska obveza osnovnog poznavanja hrvatskog jezika sama po sebi teško može riješiti sva pitanja integracije sve brojnijih stranih radnika u hrvatsko društvo.
Uz učenje jezika, važna je suradnja vlasti i poslodavaca, dostupnost informacija koje radnici mogu razumjeti, ali i odnos domaćeg stanovništva prema ljudima koji su u Hrvatsku došli živjeti i raditi.
Upravo kombinacija tih čimbenika mogla bi odrediti hoće li novi jezični uvjet postati stvarni alat za lakše uključivanje stranih radnika u hrvatsko društvo ili samo još jedna administrativna obveza.
